Trijumfiravši na Eurobasketu s momčadi koju su Fibini eksperti, uoči početka natjecanja, rangirali na osmo mjesto, 61-godišnji talijanski stručnjak Sergio Scariolo osvojio je svoju osmu medalju s reprezentacijom Španjolske i četvrto europsko zlato.
A svoju karijeru ovaj je trofejni trener započeo kao pomoćni trener Brescije a potom i Scavolinija s kojim će sa 29 godina 1990. postati najmlađi trenerski prvak Italije. No, prije toga bio je pomoćnik velikom Valeriju Bianchiniju, treneru kojeg su zvali "Prorokom", a za njih dvojicu jednu sezonu igrao je tada Aleksandar Petrović.
A Cibonina legenda ispričala nam je anegdotu koja ga veže za Scariola:
- Prvu samostalnu seniorsku pobjedu Scariolu sam donio ja. Naime, u utakmici koju je on vodio, jer je prvi trener Bianchini otišao u Ameriku tražiti igrače, ja sam zabio 45 koševa, ubacivši osam od 12 tricaških pokušaja. Bila mi je to najbolja sezona, možda bolja i od one kada sam u Ciboni, u godini osvajanja trostruke krune, a bilo je to 1982., bio najbolji strijelac momčadi.
A spomenuti Bianchini, prvi trener koji je u Italiji osvojio naslov s tri različita kluba, iz nekog je razloga s Acom bio nezadovoljan.
- On je procijenio da smo mi defanzivno u manju kilograma i da mu treba drugačiji profil igrača no što sam ja kojeg će i pronaći u NBA igraču Darwinu Cooku.
Iz druge ruke čuli smo priču da je Acu u toj utakmici Scariolo htio izvaditi minutu prije kraja kako bi doživio ovacije ali da su mu Bianchinijevi ljudi signalizirali da to ne čini jer ako publika isprati Petrovića s ovacijama onda će ga biti teže otpustiti.
- Istina je da sam bio ljubimac navijača a ovo što ste spomenuli je ostalo na razini glasina. Na koncu sam ja, premda sam tražio od gazde da me pusti kući, na kraju bio i na šampionskom slavlju a dobio sam i premiju za naslov.
A premiju od Košarkaškog saveza Španjolske zacijelo će dobiti današnji Scariolo koji je, slavljen od svojih poslodavaca i igrača, ustvrdio da je španjolsko zlato bilo trijumf košarke kako momčadskog sporta. A to nam je prisnažio i Aco:
- Nikada niti jedno natjecanje nije imalo veći trenerski rukopis nego što je Scariolo imao s ovim europskim zlatom. Nakon što je u pripremnom razdoblju doživio težak poraz od Grčke i dva poraza od Litve čovjek je osvojio europsko zlato sa samo jednim igračem iz dvaju najjačih klubova, Reala i Barcelone, i sa niz igrača koji su za mnoge dosad bili "no name". No, kada vidite individualnu tehniku istih onda shvatite koliko je ta španjolska baza široka i koliko su oni tehnički pismeni. On je postigao to da su dodavanja bila ta koja su ga dovela u dobitnu situaciju, timska košarka a svi oni koji su igrali jedan na pet ispali su ili u osmini finala ili u četvrtfinalu. Nitko od tih nije dodirnuo zonu medalja.
A Petrović tvrdi da su tajna njegova uspjeha upravo ti igrači poput Diaza, Jaime Fernandeza, Brizuele, Pradille, Lopeza-Arosteguija spremni da se žrtvuju za kolektiv.
- On s braćom Gasolom i drugim ekstra zvijezdama nije mogao igrati ovakvu košarku. Doduše i te zvijezde su mu donosile rezultat no nije s njima mogao igrati šahovsku partiju kao što je igrao sada. Jer, to možeš raditi samo sa igračima koji nisu u statusu zvijezda i koji slijepo vjeruju u svaki tvoj potez. A on je taj modus operandi napravio kroz Fibine kvalifikacijske prozore u kojima, usred sezone, nije imao na raspolaganju ni NBA ni euroligaške igrače.
Kao hrvatski izbornik, Aco je dvaput odmjeravao trenerske ideje sa Scariolom. Pobijedio ga je u prvoj utakmici olimpijskog turnira u Riju a izgubio je godinu dana kasnije u skupini Eurobasketa igranoj u Rumunjskoj.
- U tim utakmicama čak sam ja više taktizirao od njega. Sjećam se da smo u Rumunjskoj Rubija tretirali kao naš šuterski koncepcijski rizik a na njegove dvije petice odgovorio sam sa dvije četvorke, Šarićem i Benderom. Ja tada nisam pred sobom imao ono što su njegovi trenerski konkurenti imali na ovom Eurobasketu a to su kontinuirane promjene obrane koje je trebalo stalno čitati. A ti to ne možeš raditi s profilom momčadi koja je puna zvijezda i on je dokazao da trenerski posao nema svršeno vrijeme nego se stalno moraš adaptirati prema igračima s kojima raspolažeš.
Jedna od prilagodbi bila je i ona na stil igre Lorenza Browna, američkog razigravača oko čije naturalizacije je bilo dosta povika i španjolskom košarkaškom miljeu.
- Po meni je Brown bio MBP Eurobasketa a ne Willy Hernangomez koji je većinu koševa zabijao iz akcija poteklih od Browna. S njegovim angažmanom Španjolci su naprosto iskoristili postojeće pravilo. Uostalom, zar bi Slovenija 2017. bila europski prvak da nije imala Randolpha? Ne vjerujem, jer upravo je Randolph otvarao reket Dončiću i Dragiću ali i pogađao važne šuteve. I Crna Gora je imala američkog beka, Kendricka Perryja, koji je promijenio krvnu sliku momčadi i da je u toj utakmici u završnici bilo normalnije suđenje Crnogorci su osmini finala mogli izbaciti Njemačku.
Kakav je dojam ostavio hrvatski Amerikanac Jaleen Smith?
- Smith je dobar euroligaški igrač no nije poput Browna stalno stvarao višak, nije bio okomit, nije prodirao i dodavao našim šuterima pa tako Bogdanović i Hezonja nisu od njega dobijali loptu s prednošću. No, sada kada smo čovjeku dali putovnicu ne bismo ga se smjeli odreći.
>> Roger Federer objavio kraj karijere
Ovaj postaje naporniji od mame Biserke...