Možda bi sad već bivši trener plavih Sergej Jakirović mogao objasniti zašto se njegova momčad tako raspala, zašto je u tako kratkom vremenskom razmaku od euforičnog starta sezone za pala u krizu, te zašto su svi pali u formi, izuzev vratara Nevistića. Nakon loše partije protiv Rijeke i remija (1:1), pa još goreg izdanja protiv Hajduka (poraz 0:1 u Maksimiru), kojeg je Jakirović procijenio kao šamar koji je možda dobro došao, stigao je totalni debakl s Bayernom. Taj 2:9 poraz upisan je u povijesne nogometne knjige, niti jedna momčad dosad nije u Ligi prvaka primila devet pogodaka. Nakon šamara od Hajduka stigao je i taj teški minhenski nokaut, pa je iz ringa (čitaj s trenerske klupe) morao biti 'iznesen' Jakirović.
No, šok-terpija sa smjenom nije uspjela, ni kriv ni dužan momčad je u Koprivnici vodio Sandro Perković, dosadašnji Jakirovićev pomoćnik i isto tako ni kriv ni dužan, stradao s 1:4 od momčadi koja je do te utakmice bila posljednja sa samo jednimn osvojenim bodom. Za tu utakmicu plavima i nije trebao trener, kojih god je 11 odredio Perković, morali su izgledati znatno drukčije od tog jadnog izdanja, morali su sami iznijeti teret te utakmice s obzirom na to koliko vrijede u odnosu na Koprivničane, no plave zvijezde su se prošetale do teškog poraza, potpuno su se raspali u završnici utakmice i doživjeli poniženje.
Koji su razlozi za sve to, teško je detektirati, ali ako ćemo slušati 'ulicu', razne forume i komentare navijača, onda ima problema unutar svlačionice.
Po jednima su krivi 'senatori' koji igraju i kad nisu u formi (Petković, Ristovski i manje Ademi), jer ih trener 'mora' stavljati, spočitava se da je Petković šerif koji radi što hoće. Potom se zna pojaviti priča da se Francuzi ili oni s tog govornog područja, drže za sebe, neki optužuju Juana Cordobu da je unio nemir u svlačionicu. No, ako je bilo što od tih nagađanja točno, onda je morao reagirati trener, srediti svlačionicu. Ako nije mogao sam, morao je otići do Velimira Zajeca i direktora Marka Marića i potražiti pomoć.
Što ne amnestira Jakirovića od čudnih poteza, Hoxha se adaptirao, pa počeo igrati odlično a onda nestao, najbolji strijelac Sandro Kulenović sjedi na klupi protiv Hajduka, Bayerna i Slavena Belupa (na klupi je bio Perković), stalno je mijenjao pozicije Pjaci, Ristovskom, Pierre-Gabrielu i kome sve ne, mijenjao je sustave igre od utakmice do utakmice i tijekom utakmice, pa tko bi se tu snašao. Iako, Dinamo ima kadar igrača koji je i uz sve navedeno trebao igrati bolje. No, očito je da će novi trener imati jako puno posla i to nimalo laganog.
Pa sad, ima tu istine, ali kako jedan Cordoba može unijeti nemir u svlačionicu?... Možda je jasno zašto su potjerali Šotičeka, valjda su imali interes u dovođenju Cordobe, no nije jasno kako onda takav igrač može razarati svlačionicu? Možda je donio neke proizvode iz Kolumbije sa sobom?... Sada izlazi nemoć Jakirovića da vlada ekipom, vjerojatno jer je ostao dužan senatorima koji su ga spasili prošle sezone nakon Lokomotive, a kasnije i izvukli prvenstvo. To im je očito morao vraćati... A vidi se i loše odrađen prijelazni rok, gdje nisu dovedeni igrači na pozicije koje su deficitarne, ili ti igrači nisu pojačanja. Isto tako, potjerani su igrači koji ne bi bili ništa lošiji od dovedene ekipe, a niti nisu imali toliko veće ugovore... Najgore je da se ne uvode mladi igrači, roster čudnih prinova je toliko velik, da mladi ne mogu do minuta... I sada kada na to dodate limitiranost trenera koji od svega toga nije uspio složiti tim, nema ekipne igre, bilo je samo pitanje dana kada će sve puknuti. I onda kada je nestalo sreće, onda se tresnulo jako i na vidjelo je izašlo sve na što su mnogi upozoravali... I ne, nisu krivci igrači, kriv je trener i kriva je uprava koja je to morala vidjeti i reagirati puno prije.