Život Alena Halilovića (16) odvija se kao po filmskom scenariju. Prije osam mjeseci debitirao je za Dinamo u derbiju protiv Hajduka, nekoliko dana kasnije zabio je prvi gol, a sada je na pripremama hrvatske reprezentacije.
– Nikada neću zaboraviti te prve stvari. Gola Slavenu Belupu uvijek ću se sjećati. Beqiraj je išao kao tenk i dodao mi. Potkopao sam loptu i ušla je. A bio sam sretan i samo što sam je dotaknuo – priča nam Alen Halilović.
Prvi dan u izabranom društvu. Alen o svemu govori smireno, ne pada u euforiju.
– Oduševljen sam... Što mi je rekao izbornik? Zaželio mi je sreću.
Štimac je zvao i roditelje
Presretan je što je dio domaće nogometne elite.
– Nekima sam skupljao lopte. Dečkima iz Dinama, Kranjčaru, Badelju, Lovrenu...
Dugo je trajala dvojba hoće li igrati za Hrvatsku ili za BiH. Dobivao je savjete sa svih strana.
– Igrao sam za sve mlade hrvatske selekcije, vidio sam da izbornik Štimac daje prigodu mladim igračima. Razgovarao sam s njim i s predsjednikom HNS-a Šukerom i na kraju smo donijeli zajedničku, obiteljsku odluku. U Hrvatskoj sam rođen, sve sam tu stekao, igrao sam za sve mlađe selekcije i to je to. Neće se ništa promijeniti i ne dobijem li prigodu u susretu sa Škotskom. Hrvatska je moj izbor. Zvao je Štimac i roditelje i time pokazao da me poštuje.
Možda je presudilo to što je Alenova majka iz Opuzena, a izbornik je "sin Neretve".
– Mama je Opuzenka, ali to nije bilo presudno. Znam da Štimčevi imaju ondje plantažu mandarina, često idem baki u Opuzen, ali idem i drugoj baki, u Klokotnicu kraj Doboja, i tamo mi je lijepo. Oni mi ne zamjeraju.
Prvo učim, a zatim igram
Alen je često pod kojekakvim pritiscima. Pritisak najmlađeg, najtalentiranijeg, naj... Ali time nije opterećen.
– Često je taj teret najmlađeg na meni, ali ne opterećujem se. Bitno mi je da sam nakon svega što se događalo normalan.
Opisao je sebe u dvije rečenice:
– Nekada sam na terenu prznica, ali nisam takva osoba izvan terena. Inače sam smiren, sjednem i razmišljam prije svake odluke.
Zanimljiva je scena kada Alen izvadi knjigu iz biologije koju je ponio u Međugorje i počne učiti.
– Prijateljima iz škole najviše se veselim, uživam kad sam s njima, to je pravo društvo za mene. Priznajem, često izostajem, ali vjerujem da ću završiti drugi razred. Ravnatelj Oršolić mi je puno pomogao, škola mi je izašla ususret. Uh, biologija, svašta učimo... Ujutro ću učiti, a poslijepodne trenirati.
Sezona s Dinamom donijela je puno toga. Bilo je puno lijepih trenutaka, ali i onih drugih. Recimo, onaj incident s Antom Rukavinom.
– To su gluposti, napuhano je bilo i ono s Rukavinom, toga ima u svakoj utakmici, ali su kamere to snimile. Poslije toga smo razgovarali, odlični smo prijatelji. Rukavina mi je puno pomogao u svlačionici, branio me nekoliko puta kada je trebalo.
Mladić je govorio i o svojim manama, idolima, o stvarima izvan škole i nogometa koje ga najviše zanimaju...
– Moram poboljšati igru desnom nogom. Volim gledati Messija, i ja sam ljevak, malen... Od naših igrača stalno pratim Luku Modrića, Rakitić mi se također oduvijek sviđa. Znam i sve tenisače, pratim sve košarkaške lige, čak i hokej na ledu, sport jednostavno obožavam...
>> Štimac pronašao način, Hrvatska u petak dolazi u Mostar