Košarkaški klub Alkar desetljećima je bio perjanica sporta Cetinske krajine. Sinj je oduvijek imao prave košarkaške fanove i znalce, ali i najbolju navijačku skupinu. Popularni Maligani nezaobilazan su dio priče o Alkaru. Od slavnog doba sa sredine osamdesetih prošlog stoljeća kada je klub igrao finale kupa ondašnje države (1984. godine), preko natjecanja u neovisnoj Hrvatskoj, Maligani su uvijek bili uz ovaj klub.
Mišo Poljak, Damir Milačić, Stipe Blajić... samo su neka od značajnih imena Alkarove novije povijesti. Na čelu kluba koji igra u A1 ligi danas je Denis Katić, sinjski stomatolog koji odrađuje već sedmu godinu predsjedničkog mandata. U priču smo krenuli naravno s Maliganima.
– Nismo uvijek bili u skladnim odnosima s navijačima. No, oni su uvijek bili naš šesti igrač. Mi smo za sve spremni, ali nikako ne možemo tolerirati vrijeđanje. Jer, ova uprava u klubu radi volonterski. U klub sam došao zbog svog prijatelja i pokojnog sinjskog gradonačelnika Ivice Glavana. A kako se snalazim sve ove godine? Ne znam, no da sam znao u što ulazim, ne bih se možda tako olako prihvatio tog posla. Imao sam priliku upoznati mnogo divnih ljudi, ali nažalost i steći neprijatelja, ma kako god to grubo zvučalo – počeo je Katić.
No, košarka nije bila prva ljubav aktualnog predsjednika.
– Kao klinac sam igrao nogomet u sinjskom Junaku, kao junior. No, i ja spadam među one koji su u djetinjstvu bili zaluđeni Draženom Petrovićem, Tonijem Kukočem, Dinom Rađom... Tako ni ja nisam mogao zaobići sinjsku dvoranu. Redovito sam odlazio na Alkarove utakmice.
A kako bi ocijenio dosadašnji učinak u klubu?
– Naravno da se uvijek moglo drukčije, a jesmo li mogli bolje, vrijeme će pokazati. Klub sam zatekao u Drugoj ligi, a prošli smo kroz teške kvalifikacije u kojima su igrali Šibenik i Kvarner. Vrijedi spomenuti da nam je te sezone (2009.-2010.) u A2 ligi omjer pobjeda i poraza bio 22-0! Ova sezona je najteža zadnjih nekoliko godina. Ostali smo bez šest-sedam važnih igrača. Bez Tonija Vitalija koji je lani bio jedan od najboljih igrača, Luke Žitka koji je bio duša momčadi, ali i Slavka Modrića s kojim se nismo uspjeli dogovoriti, Mate Peraice, Stipe Krstanovića... Sezonu smo počeli s Antonijom Bilićem i Nikolom Gaurinom, dvojicom igrača koji su u prošloj sezoni imali teške ozljede. Sadašnji trener Mladen Vušković sjajno je posložio momčad koja je pokazala veliki trud.
A kako klub stoji u financijskom smislu?
– Uglavnom nas financira grad Sinj, a manji dio novca stiže od sponzora, odnosno prodaje ulaznica. Na svakoj našoj utakmici u prosjeku je 600-700 gledatelja. Uglavnom krpamo rupe, improviziramo.
Naravno da i Katić razmišlja o budućem ustroju kluba, odnosno omladinske škole putem koje bi se stvarali igrači čija prodaja bi značila egzistenciju kluba.
– Trenutačno u školi imamo oko 150 djece. Kadeti i juniori natječu se u županijskoj ligi i imaju solidne rezultate. Usto imamo i školu košarke. No, najvažnije je zadržati financijsku stabilnost, imati rezultate i, naravno, afirmirati igrače. To sada uspijevamo i to želimo i u budućnosti – ističe Katić.
Koji su gornji limiti kluba u ovom trenutku?
– Liga za prvaka je iznad naših realnih mogućnosti s obzirom na infrastrukturu, bazu i financijske okolnosti u kojima se nalazimo – iskreno kaže Katić.
A donja granica ispod koje ne smijete?
– Ne smijemo ispasti iz lige.
"Izresta je mali, dite s puno dara, lipo ga je vidit u dresu Alkara" – jedan je stih himne Alkarovih navijača.
Na sinjskoj "pijaci" kažu da Ivan Svalina (18) spada među onu "dicu s puno dara". Mladi razigravač Alkara zanimljiva je priča. Prvi put u klubu se pojavio s desetak godina.
– Trenirao sam tri godine, a onda sam se odlučio okušati u nogometu! Veliki sam navijač Arsenala. U Junaku sam kao stoper igrao dvije godine i bio sam čak kapetan u svom uzrastu. Dugo sam se dvoumio između ljubavi prema nogometu i košarci. Presudila je košarka i sada sam već treću godinu u seniorskoj postavi – otkriva mladi Svalina koji je, kako sam kaže, košarkaški gen naslijedio od majke.
– Ona je također trenirala košarku, no moja prva asocijacija vezana za košarku oduvijek je bila samo Dražen Petrović. Nemam niti jednog drugog uzora. Sviđa mi se njegov stil i žar, odnosno ljubav za koju je imao za košarkom. Doma imam kolekcije njegovih utakmica, poteza, cijele karijere...
Svalini je ljetos propao angažman u Zadru zbog ozljede, no sljedeće bi godine, po svemu sudeći, mogao napraviti još veći korak.
– Da, spremam se na odlazak u Chicago gdje ću igrati za jedno tamošnje sveučilište. Njihov skaut Ivan Vujić organizirao je treninge na kojima sam bio i kazao mi je da sam dovoljno dobar. Uzbuđen sam, naravno, no i spreman za taj iskorak. Ne znam što me ondje očekuje, no ne plašim se izazova – iskren je Svalina koji nije jedini mladi sinjski košarkaš koji je "preletio baru".
– Željko Župić također je išao mojim putem, no on se u međuvremenu ostavio košarke – kaže Ivan.
Znači li to da je NBA liga ultimativni cilj?
– Ne, ne razmišljam o NBA-u. Moj cilj je francuska liga. Mislim da bih se ondje snašao. A sviđa mi se i francuski stil života. Mislim da bih se ondje vrlo brzo prilagodio.
>> Košarka se vraća - na Četvrtom do kraja siječnja A-1 liga
biži mali ća iz hrvatske u organizirani sustav razvoja koji nema ni jedan klub ovdi.osim za istrosene amerikance.