DONOSI MAX

Amateri smo, a htjeli bi zlato

Foto: Marko Prpić/Pixsell
Amateri smo, a htjeli bi zlato
29.01.2014.
u 16:20
– Počeli smo pripreme u studenome s dvije utakmice protiv Ukrajine i Belgije. Završili smo s dvije utakmice sa Slovenijom. Bilo je dosta dobro rezultatski i igrački. Glavni cilj nam je bio dodati još dva tri igrača standardnoj okosnici momčadi – kaže Stanković za tjednik Max!
Pogledaj originalni članak

Po dvije najbolje momčadi iz četiri skupine idu u drugi krug natjecanja. Naša reprezentacija trenutačno je na pripremama u istarskom Novigradu, a koliko je spremna za izazove u Belgiji upitali smo izbornika Stankovića.

– Počeli smo pripreme u studenome s dvije utakmice protiv Ukrajine i Belgije. Završili smo s dvije utakmice sa Slovenijom. Bilo je dosta dobro rezultatski i igrački. Glavni cilj nam je bio dodati još dva tri igrača standardnoj okosnici momčadi – kaže Stanković.

Koliko i možete biti spremni za prvu utakmicu protiv Španjolaca?

– Teško je ljudima koji nisu u futsalu objašnjavati. Ako kažeš istinu, reći će da je trener kukavica. Španjolci su zadnju utakmicu izgubili 1998. U međuvremenu su uzeli sva europska prvenstva i dvaput su bili svjetski prvaci. Ono što im nedostaje oni kupe u Brazilu. Futsal se jako približio rukometu. Jer, svaki je napad šansa za gol. Primjerice, Makedoncima su Španjolci u zadnjoj utakmici u kvalifikacijama uputili 65 udaraca na gol, a završilo je 5:1. Oni su bolji od svih momčadi u Europi. Osim od Rusa i eventualno Talijana. Ovisno o tome kakav im je dan, koliko imaju sreće, je li raspoložen vratar, kakvo je suđenje... Nama će odlučujuća biti utakmica s Česima – kaže Stanković.

Pomlađena momčad

Izuzmemo li EP u Zagrebu i Splitu 2012. gdje smo bili domaćini, Hrvatska je zadnji put plasman na Europsko prvenstvo izborila 1998.

– Potpuno zasluženo osvojili smo četvrto mjesto. Poklopilo nam se puno stvari. Odigrali smo na gornjim granicama mogućnosti, imali smo dobru skupinu, sjajnu navijačku podršku... No, treba priznati da ne možemo računati kako nam, objektivno po kvaliteti, konstantno pripada četvrto mjesto. Što ne znači da nismo u stanju opet ponoviti isti rezultat u Belgiji. Jer, osim Brazila, Rusije, Italije i Španjolske mislim da nema reprezentacije koja može s nama ući u utakmicu i reći da će nas sigurno pobijediti. Mi smo na Euru u Hrvatskoj bili jedini polufinalist koji u momčadi nije imao Brazilce – ističe Stanković.

I tu je suština priče kada govorimo o futsalu u svjetskim relacijama.

– Sve najmoćnije reprezentacije koje sam spomenuo u sastavima imaju po nekoliko Brazilaca svjetske klase. A naš cilj je, kada smo krenuli s radom prije tri godine, bio da stignemo reprezentacije druge jakosne skupine. Neke smo već i prestigli...

Hrvatska je na EP-u 2012. bila najmlađa reprezentacija. U međuvremenu je Stanković dodatno pomladio momčad. Okosnicu momčadi čine: Jukić, Novak, Jelovčić, Marinović, Grcić, Suton, Stojkić... Oni su u tri godine iznijeli najveći teret. Capar je oporavljenik, a među igračima koji dolaze su Grbeša, Matošević, Bilić, Babić, Pavić... Kada govorimo o futsalu u svjetskim relacijama, naravno, nezaobilazna tema je Brazil.

– Brazilci imaju veliku tradiciju, organizacijski su počeli prije svih. Imaju dobru ligu, vrhunske stručnjake i golem talent. To je posebna priča. Svi njihovi igrači najprije krenu s futsalom, a onda se u dobi od desetak godina odlučuju za veliki ili mali nogomet. Ali ostatak svijeta im se približava. Rusija, primjerice, u reprezentaciji ima pet Brazilaca, Talijani 11... Ja bih to zabranio jer se gubi smisao. Ispada da tko može kupiti Brazilce ne treba ulagati u svoje igrače. Uefa bi to trebala ograničiti. Treba se organizirati i bolje izlobirati da futsal postane olimpijski sport. Kad bi se to postiglo, bio bi napravljen iskorak.

Odnos saveza je bolji

Brazilci dominiraju u plaćama. Bilo da igraju u Brazilu, Europi ili nekoj od egzotičnih destinacija.

– Najbolji svjetski igrači zarađuju između pola milijuna i 800 tisuća eura godišnje. U Europi, primjerice u Rusiji, plaće najboljih igrača kreću se oko 50 tisuća dolara mjesečno. Dosta plaćaju i Azerbajdžanci. Druga kategorija je desetak tisuća eura. Španjolci su godinama dosta ulagali, no ekonomska kriza zadnjih godina učinila je svoje.

Hrvatski nogometaši ne spadaju u taj red veličina, kao ni treneri koji na svjetskoj razini nemaju puno manje iznose od najbolje plaćenih igrača. Što se u našem malom nogometu promijenilo nakon Eura?

– Odnos saveza se promijenio. Imamo okupljanja kad god hoćemo i svi programi nam se u pravilu odobravaju. U zadnje dvije godine imamo okupljanja svaki mjesec. Ali nam ‘šteka’ liga. Jaki smo onoliko koliko nam je liga jaka. Ne bih sada htio da se u našim klubovima naljute, ali velika većina klubova radi dva-tri puta tjedno, što je čisti amaterizam. Iako, ima klubova koji su organizaciju i rad digli na visoku razinu. Jasno je da je kriza utjecala na takve standarde, ali mi moramo improvizirati i sve dok se ne budu odrađivala dva treninga dnevno, ništa se neće promijeniti. Da ne govorimo o činjenici da se igračima ne plaća, a svi bi htjeli da budemo europski prvaci... – zaključio je Stanković.

>> Priču donosi sportski tjednik Max!

>> Jukić svjestan da će biti 'na streljani': Puno će ovisiti o vrataru
>> Stanković: Pokušat ćemo uzeti sve što nam se otvori

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.