America’s cup: Za prestižni 'čajnik' više od 10 milijardi dolara

U španjolskom se gradu Valenciji živi pod jedrima, za jedrenje i od njega. Osjetiti zanos koji te tjera da ulažeš milijune dolara i tisuće i tisuće sati rada da bi osvojio najskuplji čajnik na svijetu, kako nazivaju srebrni pehar u koji su ugravirani svi pobjednici America’s cupa od “Americe” 1851. do “Alinghija” 2003., neizmjerno je iskustvo, koje sam mogla podijeliti s dvoje kolega te Nevenom Čolićem, zastupnikom tvrtke Navigo sistemi, koja u Hrvatsku uvozi Henry Lloyd odjeću i obuću, kakvu nosi i tim BMW Oracle Racing.

156 godina natjecanja
Valencija je šesti grad u svijetu koji je ugostio America’s cup, nakon New Yorka, Fremanlea u Australiji, San Diega (SAD) i Aucklanda na Novom Zelandu. Tijekom 156-godišnje povijesti natjecanja samo je 30 brodova pobijedilo ili obranilo naslov pobjednika slavnog natjecanja, pa je izazov bilo vidjeti tko će dobiti šansu oduzeti naslov Alinghiju, u Match Race natjecanju između Luna Rossa Challengera i BMW Oracla te Desafia Espanola i Emirates teama New Zealand.

Svi su Europljani vrlo ponosni na Alinghi, čiji je vlasnik švicarski bankar Ernesto Berterelli, jer je on Kup doveo u Europu.
Na žalost mojih domaćina, te tvrtke Tomić&Co., koja je svesrdno podržala ideju da se prate regate BMW-ova tima, ovaj put nisu bili brzi kao u automobilima toga njemačkog diva.  Nadmašio ih je 27-godišnji James Spithill za kormilom Lune Rosse, najmlađi kormilar u povijesti America’s cupa, kojem je ovo treći AC, ali prvi na mjestu kormilara.

Brodovi AC-a nisu usidreni u vodi, nego se svako jutro spuštaju u more i nakon regata vade velikim dizalicama na postolja i peru da im pri jedrenju ne bi smetala ni travka.

America’s cup se jedri od 188. i prekinut je samo od 1914. do 1920., zbog Prvog svjetskog rata, i oduvijek je bio stvar prestiža. Danas je vrhunski spektakl, koji obuzme i one koji prvi put imaju priliku vidjeti 17 jedriličara koji vladaju 24 tone teškim brodom, jer su kroz povijest samo četiri države dobile AC: SAD, Australija, Novi Zeland i Švicarska.

Regatno polje
Odlazak brodova na regatno polje prate stotine navijača s velikih tribina ili pak obožavatelji i VIP gosti s terasa na zgradama koje služe kao timske baze. Čuju se povici, skandiranje, maše se zastavicama a cijele su obitelji odjevene u timske boje.  Baza Lune Rosse, kojoj je glavni sponzor Prada, slovi kao najelegantnije dizajnirana, čime je Prada dokazala svoj minimalistički modni perfekcionizam.

U Alinghijevoj je bazi smješten identični brod s kakvim su pobijedili u Aucklandu 2003. i na njemu se uz pomoć simulatora posebni gosti mogu okušati za kormilom, dok ih istodobno pršće voda. Iz luke se izlazi kroz kanal dug 800 m a širok 80 metara, iznad kojeg su tribine, a brodovima je potrebno samo 15 minuta da stignu do regatnog polja.  Osim jedriličara, najzaposleniji su tijekom regate policijski brodovi koji neprestalno patroliraju i udaljuju ostale brodove promatrače kako motorima ne bi stvarali struje i ometali natjecanja.

 U Match Race natjecanjima vrlo je važna predstartna procedura, kad se dva broda bore za bolju poziciju uza startnu liniju između dviju bova.  Ona vrlo često bude i presudna. Jedri se do pobjede na 5 dobivenih i od četiri tima ostaju dva finalista, prema trenutačnim rezultatima talijanska Luna Rossa i Emirates New Zealand.  Njihovi okršaji počinju početkom lipnja a pobjednik ide u dvoboj s Alinghijem za slavni pehar.