Stati na sljemensko postolje bilo je za mene toliko nadnaravno iskustvo da sam odmah sljedeći dan dobila temperaturu 40, jedva se uspjela "zakrpati" za utrku u Kranjskoj gori...
Imala sam tu sreću da sam, uz Ivicu i Janicu, i ja uspjela stati na sljemenski vrh, ali iako će neobično zvučati, to postolje mi i nije toliko važno koliko to što sam dokazala da vrijedim. I to pred našima! Takvu kombinaciju osjećaja nikad više nisam doživjela.
Srušit ću se pobijedim li
Što znači pobjeda, nažalost, ne mogu vam opisati, a kamoli što ona znači za Kosteliće, koji ih zajedno imaju čak 50! A njihov broj će još i te kako rasti...
No, za mene je to moje drugo mjesto iz 2007. vrijedilo kao 10 tisuća pobjeda. Sjećam se kako sam u cilju čekala da se Marlies Schild spusti, znajući da u najgorem slučaju mogu biti druga. Schild je napravila pogrešku, činilo se da neće završiti, a u tom trenutku sam sama sebi rekla:
– Ne, neću valjda pobijediti?! To bi bilo previše za mene, srušit ću se.
Čudno je to, toliko želite tu pobjedu i onda kada vam bude nadohvat ruke, prepadnete je se.
Sljeme je posebna staza, rijetke su slalomske utrke dulje od minute. Za borbu s Crvenim spustom najprije treba znati vlastite fizičke sposobnosti. Kad vas snaga napusti, ostaje vam još barem 15 sekundi za odraditi, a kako se radi o sportu u kojem odlučuju stotinke, radi se o vječnosti.
Nakon startne kućice skijaš ima nekoliko sekundi da se "zalaufa", na filtru prvi put čuje publiku, koja ga počinje nositi. Kada to "preživi", stišće ga kompresija, na dijelu je koji ga lako može uspavati. Čini se da je lagano, no tu se dobiva utrka, treba gristi za svaku stotinku. Prolaz ispod VIP-ovih balona znači da je skijaš već umoran, da ne može više.
Schild mi je ukrala pobjedu
– E, tad je frka, stisni samo zube i odradi taj kraj prije slalom-livade - tako sam opisivala Sofiji Novoselić. I onda je prvi put ušla u drugu vožnju.
Eto, trebalo mi je sedam dugih godina da napokon svladam Sljeme. Ove godine spuštat ću se s kamerom, nakon osam mjeseci vozit ću opet pravi slalom. Jedva čekam, iako ću se morati nagovarati da ne stanem na pola puta...
Ivicu prati to sljemensko prokletstvo "3x2", ali neće ni to vječno trajati. Svi mu želimo krunu, zbog njega, Janice, a malo i za mene, kad mi ju je Schild "otela".
Ana ima tako simpaticno lice i prava je steta sto neradi na televiziji pa da je gledamo svaki dan.