ZAGREB - U utorak je opet igrao utakmicu u kojoj je samo on mogao izgubiti. Nećemo otići toliko daleko da meč protiv Dimitrija Tursunova u prvom kolu ATP turnira, pa bio on i zagrebački, usporedimo s petim susretom bratislavskog finala Davisova kupa protiv Michala Mertinaka, no Mario Ančić je dobro znao da nema pravo na krivi korak. Za sve one koji su probdjeli noć da vide kako igra protiv Davida Ferrera na Australian Openu, na primjer.
Agresivnost, agresivnost i opet agresivnost. To je poanta i to je ono što Mario želi ove sezone. Koliko to često ponavlja najbolje će oslikati koliko se s tim terminom još muči u glavi.
- Znao sam način na koji Ivan treba igrati. No, dok on to sam nije shvatio, dok u to nije počeo vjerovati, dok taj način igre nije postao njegov izbor, nije bilo sreće - objasnit će Riccardo Piatti, trener Ivana Ljubičića, lanjski uzlet svog štićenika.
S Marijem Ančićem je slična stvar. Nije sporno da je riječ o igraču koji ima obje strane i s obje može napasti te se sasvim dobro snalazi na mreži. Dobro? Neki će reći da nitko danas ne igra prvi volej poput Ančića. U današnje vrijeme kad nema previše volej-igrača. Ono što nema, ono na čemu suludo radi su noge i trkački kapacitet. Sasvim različita priča od, recimo, Rogera Federera.
- Kad više ne budem mogao trčati na svaku loptu, kad budem stariji, više ću igrati na mreži - već sada je prognozirao u kojem će smjeru sazrijevati veliki Švicarac.
Mariju je mreža, poglavito na podlogama poput zagrebačke, iako je takvih na Touru doista malo, logičan izbor. Statistika pobjede nad Dimitrijem Tursunovom od 6:3, 4:6, 6:4 otkriva da je Mario čak 21 puta bio na mreži, ali je samo osam puta prošao. Rus je pakleno pasirao, ali je Ančić bio uporan. Pa ona agresivnost iz svake priče sve više dobiva potvrdu i u igri. Mario je otišao u drugo kolo i zato jer je vjerovao u konačnu ideju svoje igre.
- Ovaj mi je dio sezone dobar. Ima dosta dvoranskih podloga koje su brze, puno brže nego što je to slučaj s podlogama s kakvima se susrećemo na kraju godine - naglasio je Mario Ančić i dodao:
- Ovaj mi turnir jako mnogo znači. I želim igrati na njemu što duže, bez obzira na ime protivnika.
Pobjeđivati kod kuće nije lako. Uvijek nosite tonu pritiska na reketu. Da je u pitanju neki drugi grad, drugi turnir, u slučaju poraza samo pokupite stvari, opsujete pred ogledalom i uhvatite prvi avion za sljedeći grad. Ovo je druga priča. Tu se uvijek morate vratiti. Priča je to sve četvorice Hrvata na Zagreb Indoorsu.