U istoj kalendarskoj godini Hrvatska po drugi puta bira košarkaškog izbornika. I baš kao i proljetos, opet je favorit Talijan hrvatskih korijena Andrea Trinchieri (48). No, opet bi se moglo dogoditi da zapovjedno mjesto ispred najboljih hrvatskih košarkaša zaposjedne netko drugi. Možda opet Aleksandar Petrović ili Velimir Perasović.
Ali, ovo nije priča o tome tko će na koncu biti prvi strateg muške reprezentacije, već o čovjeku kojeg zagovara Dino Rađa, predsjednik Stručnog savjeta Hrvatskog košarkaškog saveza.
Hoće li opet biti prepreka?
Trinchieri je lik kojeg bi igrači, mediji i javnost zavoljeli jer ima komunikacijskog šarma. Pametan je i duhovit, ponekad i pretjerano samouvjeren, pun sebe i svog znanja, no zna se ophoditi sa sedmom silom. A zna raditi i s igračima.
Nakon što je Perasoviću upaljeno crveno svjetlo od gazde njegova tadašnjeg kluba Baskonije, mislilo se da je to za Trinchierija “zicer”, no to imenovanje ipak se nije dogodilo zbog njegovih klupskih obveza, a možda i zbog toga što bi morao voditi Hrvatsku protiv svoje Italije i to u Torinu.
No, realnija je ipak verzija priče koja kaže da je on sa svojim Bambergom igrao doigravanje, i na kraju osvojio njemačko prvenstvo koje je završilo sredinom lipnja, tada kada su pripreme hrvatske reprezentacije već uveliko trajale. Dakle, nije bilo smisla da se čovjek upoznaje sa svojim glavnim igračima samo dva tjedna prije početka olimpijskog kvalifikacijskog turnira.
Hoće li takvih prepreka biti i ovaj put, ostaje vidjeti. Doduše, Trinchieri bi sljedeće ljeto u svoje slobodno vrijeme mogao voditi Hrvatsku i da pri tome propusti dva-tri tjedna klupskih priprema. No, problem bi mogao nastati u jesen 2017. kada kreću kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo po nogometnom načelu pa se može dogoditi da ga njegov klub, bio to Bamberg ili neki drugi euroligaš, ne pusti u zimskim prozorima (studeni, veljača) Fibina kalendara natjecanja.
No, bio on ili ne bio hrvatski izbornik, a njega taj posao navodno jako zanima, mi smo se pozabavili njegovom osobnošću i karijerom.
Trinchieri ovog trenutka još ne spada u klasu trenera kakvi su Obradović i njegov sjajni učenik Itoudis, ali je u razredu odmah do njih. Štoviše, Trinko je trener u uzletu i samo je pitanje vremena kada će mu klupa njemačkog prvaka postati “pretijesna” i kada će odlepršati u neki iz reda najvećih europskih klubova. Uostalom, već ovo ljeto spominjan je kao kandidat za Barcelonu koja se, na koncu, ipak odlučila za Grka Bartzokasa, čovjeka koji je bio europski prvak s Olympiakosom.
Tužio Grke i dobio novac
Kad smo već kod grčke košarke, valjda spomenuti da je Trinchieri bio grčki izbornik na Eurobasketu u Sloveniji 2013. i da je osvojio 11. mjesto. A presudnu utakmicu u skupinama drugog kruga, nakon dva produžetka, izgubio je protiv Hrvatske odnosno od svog mentora Jasmina Repeše koji mu je time zapriječio put u četvrtfinale.
Značilo je to nemili rastanak između Trinchierija i Grčkog košarkaškog saveza koji je pokušao eskivirati svoje obveze, no Talijan ih je tužio sudu pa su mu ipak morali isplatiti preostalih 100 tisuća eura iz ugovora.
Inače, to je epizoda na koju se referiraju neki članovi Stručnog savjeta HKS-a kazujući da je u toj priči Trinko izgubio rat s najvećom zvijezdom svoje reprezentacije Vassilisom Spanoulisom, ali i još nekim vodećim grčkim igračima.
No, Trinchieri je tip čovjeka koji strašno brzo uči i sigurno si neće dozvoliti da ponovi iste pogreške s Hrvatskom i njezinim najvećim zvijezdama.
Ono što mu nedostaje jest igračka karijera koju nije niti imao pa danas sam za sebe govori da je bio slab košarkaš, po čemu njegov put podsjeća na onaj Joséa Mourinha pa ga neki kažu da je on košarkaški “Special One”. Uostalom, u trenera velikog potencijala, kakav je danas, Trinko se počeo razvijati od svoje punoljetnosti.
– Pokušavao sam igrati, no vrlo rano postalo je jasno da nisam dovoljno dobar da bih igrao na višim razinama. Srećom, našao sam drukčiji način da ostanem u košarci pa sam krenuo u trenerske vode već s 18 godina.
A njegov otac, Amerikanac, zamišljao ga je kao studenta na Harvardu, na kojem je i sam diplomirao, a ne kao temperamentnog “dirigenta” na klupi košarkaških momčadi kojeg su njemački novinari prozvali “talijanskim vulkanom”.
– Ideja cijele obitelji bila je da idem očevim stopama, a kada sam tati rekao da želim biti trener, ljutito mi je kazao: “Ne možeš živjeti od hobija.” Srećom, uspio sam da mi hobi postane i posao pa su roditelji sada ponosni na mene.
Dražen mi je omiljeni igrač
Ponosan je, možda, i bivši hrvatski izbornik Jasmin Repeša koji je za vrijeme tog Eurobasketa izjavio:
– Andrea je sjajan dečko, a ja sam ga prihvatio kao svojeg mlađeg brata jer je imao iznimnu želju i volju, jer mu je majka Hrvatica pa govori i naš jezik. Dolazio je u Crikvenicu gledati naše pripreme kada smo se pripremali za Eurobasket 2007. ali i za olimpijske kvalifikacije uoči Pekinga. Jednom je, dok sam bio trener Rome, u pola sezone ostao bez posla pa je dolazio na moje treninge.
Današnji Trinchieri košarku doživljava drugačije od svojih kolega pa tako ističe da “pick and roll” s dva igrača igraju loše momčadi, s tri igrača to čine oni osrednji sastavi, a s četiri ili pet igrača igraju samo vrhunske momčadi. No, osim u metodici treninga na kojima se nerijetko trudi svoje igrače uvesti u situacije teže od onih na utakmici, Trinko je maher i u kreiranju mikrosocijalne klime.
– Odnos s igračima i među igračima nemjerljivo je važan za uspjeh u momčadskom sportu. Svađam se s njima. Pokušavam im objasniti da moraju biti sretni jer zarađuju veliki novac igrajući košarku. U najgorem slučaju moraju naporno raditi i meni je neprihvatljivo kada ne daju sve od sebe. To me jako razljuti.
Privatno, Andrea je gurman, voli dobra jela i fina vina, a obožava živjeti u potkrovljima pa tako ima jedno jako vrijedno u Milanu, u zgradi starijoj od stoljeća. No postane li hrvatski izbornik, živjet će po hotelima, no to mu neće biti teško jer Hrvatsku voli.
– Kao klinac dolazio sam svako ljeto u Rijeku gdje sam naučio jezik i zavolio hrvatsku košarku. Moj omiljeni košarkaš bio je Dražen Petrović, on je promijenio ovu sportsku igru. On je bio moja najveća sportska ljubav.
Da bi uspio s Hrvatskom, Trinko će morati znati ponajprije kako upravljati s Draženovim nasljednikom u Netsima Bojanom Bogdanovićem. No, nekako u to ne sumnjamo jer, psihosocijalna strana trenerskog posla mu je najjača strana.