Ante Kostelić izazvao je podosta pažnje izjavom o 2500 kuna mirovine i pozivom na neugodu od strane kompletnog društva. U osudama takve stvarnosti pridružio mu se najtrofejniji hrvatski trener Ratko Rudić izjavom da prima čak i manju mirovinu od spomenutih 2500 kuna. I potom je uslijedila lavina kakvoj toliko puta svjedočimo...
Tako jasne riječi potpuno su krivo shvaćene, interpretirane, kako god... Kostelić i Rudić nisu se žalili na tolike mirovine jer nemaju novca, žalili su se na njih iz principa. Svjesni su silnih tapšanja i naslikavanja dok su donosili medalje i uspjehe kući, dok su promovirali Hrvatsku u svijetu. I svjesni su cijelog tog lažnog glamura.
Kad su "dirigentima" postali nebitni, odbačeni su sa strane. Kostelić je ostao bez klasifikacije "vrhunski trener" i to ga je najviše pogodilo. S pravom.
Kao što potpuno krivo pogađaju sve one poruke u stilu "dobiva koliko je uplaćivao, sam si je kriv". On je radio sa sportašima uključenima u hrvatski sport i reprezentaciju. Sportašima koji su predstavljali Hrvatsku i koji su u njeno ime postizali uspjehe. Uspjesi su pokrenuli cijeli niz pozitivnih događaja, natjecanja i novih radnih mjesta. Osigurali su priljev novca iz područja koje je prije njega i njegove djece bilo na marginama...
Tako nešto potrebno je vrednovati kao zasebnu kategoriju pa motivirati ostale da se uključe u nešto slično, da riskiraju... Kao što političke prilike motiviraju pojedince da se domognu saborske klupe na barem četiri godine i tako se osiguraju do kraja života makar ih se nitko ne sjetio ili ih primijetio.
Ukratko, svaka čast svima nama koji uplaćujemo u mirovinske fondove tijekom radnog vijeka, ali mi svakako nismo identična kategorija kao Ante Kostelić ili Ratko Rudić. Niti se trebamo vrednovati jednako.
Baš zato što Kostelić nije naviknut šutjeti, kimati glavom i pokleknuti, ostavio je nešto iza sebe i pred sobom. Tako nešto za većinu nas koji uplaćujemo u mirovinski fond ne može se reći jer nismo čak dosegli ni taj osobni uspjeh - boriti se za sebe kad osjetimo nepravdu.
mirovina se svugdje u svijetu određuje prema radnom stažu i koliko je uplaćivao,toliko i dobije.