To je sada posve izvjesno. Najbolji party za sportaše rade Ante Breko i Vlado Turković, novinar i producent emisije "Sport nedjeljom", jedine mozaične sportske emisije u Hrvatskoj na nacionalnoj mreži koja se emitira u programu Sportske televizije.
Ovaj put se slavilo 700 emisija neumorne (vanjske) produkcije koja se na malom hrvatskom sponzorskom tržištu već godinama uspješno bori za o(p)stanak. A tematski se bavi ne samo komercijalnim nego i takozvanim malim sportovima ali i sportašima s invaliditetom.
- Kada si gost u Brekinoj emisiji ti doista imaš dovoljno vremena iznijeti ono što bi htio da javnost zna što nije slučaj na ostalim televizijama - kazao nam je Marin Rozić, sportski direktor Cibone koju su, na ovoj fešti, igrački "predstavljali" Borna Kapusta i Ivan Majcunić.
A za vidjeti je bilo i neke od rukometašica Lokomotive predvođenih direktoricom Klaudijom Bubalo, neumornim borcem protiv (nažalost prisutnog) favoriziranja muškog ekipnog sporta u financiranju na razini grada Zagreba (pa i šire).
Premda je ispalo da termin nije idealan - jer su se mnogi pozvani zaputili u Dohu, na utakmicu Hrvatske za treće mjesto na SP-u - svejedno smo na jednom mjestu vidjeli veliki broj sportaša i sportskih dužnosnika koji se dobro zabavljaju.
Za razliku od svojih emisija u kojima poneke (ne sve) svoje goste cijedi do srži ovaj put pitanja za sportaše i dužnosnike nije bilo ni izazovnih ni sugestivnih pitanja. Nije bilo ni govorancija novinara koji slovi za vrlo "blagoglagoljivog" i koji je samo dao znak da "dernek" može početi i da je stigla klopa.
A na toj fešti vidjeli smo niz poznatih sportskih lica, nogometaša StjepanaTomasa, Danijela Pranjića i Predraga Jurića, nogometne trenere Željka Kopića i Krunoslava Rendulića, bivšeg predsjednika Hajduka Ivana Kosa, gimnastičare Marija Možnika i Roberta Seligmana, karatašku braću Anđela i Ivana Kvesića, veslačke blizanke Ivanu i Josipu Jurković, vaterpolsku legendu Dubravka Šimenca ali i državnog tajnika u Ministarstvu turizma i sporta Tomislava Družaka....
Za one koji ga dobro ne poznaju iznenađenje večeri bio je Nino Bule, negdašnji nogometaš Zagreba, Hajduka, Rijeke i Lokomotive, koji je otpjevao nekoliko Halidovih hitova. A prije njega to je pak činio sarajevski dizajner Aid Rifatbegović autor zanimljivog i rasklopivog suvenirskog uratka "Sarajevska kocka" kakav misli raditi i za hrvatske gradove.
No, nije Aid tu stao nego je napisao pjesmu "Moja zemlja vatrena" posvećenu vrataru hrvatske nogometne reprezentacije Dominiku Livakoviću koja završava sa "i ne da nikom mriži prić, dite junak Livaković".
- Ja sport pa ni nogomet u uopće ne pratim no kada sam na televiziji naletio na utakmicu Hrvatske protiv Japana i vidio kako Livaković brani doživio sam ga kao junaka koji je na braniku svoje domovine - kazao je simpatični Aid.
Zanimljivo je da je Aid sa svojom tvrtkom koja se bavi proizvodnjom finskih sauna jedan od sponzora "Sporta nedjeljom" koja traje već 17 sezona.
- Za to vrijeme, po mojoj gruboj procjeni, imali smo više od 2500 gostiju i više do 4500 reportaža baziranih na hrvatskom sportu. Posebno smo ponosni na ono što radimo sa sportašima s invaliditetom ali i mladim sportašima, za mnoge još anonimnima. Primjerice, tek kada je došao u Cibonu razigrava Kapusta je postao poznat i široj sportskoj javnosti no mi smo ga imali u emisiji još kada je prolazio ostalim medijima ispod radara. Pa ja se još sjećam kada nam je Sandra Perković, tada vrlo mlada, gostovala u emisiji rekavši da joj se znoje ruke i da ne zna što da kaže - priča nam Ante Breko koji je ponosan na svoji mali tim:
- Srž je cijelo vrijeme ista a to smo Vlado Turković i ja, a prije deset godina nam se pridružio i Damir Kišić koji radi marketing. No, raduje me što smo kroz sve ove godine isprofilirani niz djevojaka koje su svoje buduće poslodavce upoznale kroz "Sport nedjeljom".
Breko je nekonvencionalan i nesputan novinar, specifičnog voditeljskog stila, na spomen kojeg oni konvencionalni znaju nerijetko odmahivati rukom. No, njegovih 700 emisija zacijelo govori da je od sportaša i sportskih dužnosnika postao prihvaćen. Je li taj njegov, ponekad (pre)naglašeno, dinamični stil dio njegove prirodnosti ili je to svjesno izabrana medijska niša jer takva u medijskom prostoru nije postojala?
- Ja sam na Hrvatskom radiju prošao pravu novinarsku školu, učio sam od Branka Kanižaja, Ive Škopljanca, Vlade Kovačevića, Krešimira Čampe... A neki od mojih učitelja su mi znali reći da imam takvu energiju koju je, u programu HRT-a, potrebno spustiti za oktavu niže i mene je to ubijalo. Kada smo 2006. krenuli s ovom emisijom ja sam mahao rukama i donosio energiju i bio sam po tome drugačiji no to sam ja i to mi ne možete oduzeti. U početku je izgledalo odveć neobuzdano no sada takvo što možete vidjeti i na drugim televizijama i to više ljudima ne smeta.
Breko i Vlado posebni su i po tome što su, kao vanjska produkcija, i novinari, snimatelji, producenti, ton majstori...
- Mi se moramo baviti s tisuću stvari da bismo se tek na kraju mogli posvetiti samoj emisiji no, srećom, to nam je sada već rutina. Kada sam se ja na sportskim događajima počeo pojavljivati sam s kamerom zvali su me "one man band" a sada se to zove video-novinar jer svi gledaju kako da umanje troškove. Radit ćemo ovo dok god osjetimo da naši sportaši i sportski dužnosnici ovakav tip emisije trebaju. Svatko može raditi emisiju u sklopu velike produkcijske kuće ali na način kako i to radimo očito ne jer na ovom malom marketinškom i medijskom prostoru moramo zadovoljiti dinamiku, vizual a i moramo se naplatiti. Kada više ne budemo uspijevali naći sponzore značit će da smo izgubili volju i entuzijazam i da je vrijeme da to prepustimo nekome drugome ako se ikad itko uopće usudi raditi na ovaj način.
Inače, "Sport nedjeljom" emisija je koja je 12 godina išla na platformi Z1 televizije a posljednjih pet godina emitira se u programu Sportske televizije a tu je, obično živopisnu, emisiju sada moguće gledati i u Sloveniji te u Bosni i Hercegovini.