Teško je Rebića sresti samoga, stalno je društvu najboljeg prijatelja, svog suigrača iz Splita Ante Ercega.
– Nema mi ga nešto u posljednje vrijeme, zaljubio se. Evo, nije sa mnom išao gledati Dinamo – Hajduk, a bili smo se dogovorili da idemo. Erca mi je najbolji prijatelj, dijelimo dobro i zlo – rekao je Rebić.
Traži ga pola Europe, milijuni plešu oko njega, na U-20 prvenstvu svijeta u Turskoj samo je potvrdio kvalitetu. Ali Ante Rebić, 19-godišnji Splitov napadač, još je u Parku mladeži. Smiren, nasmijan, nikamo mu se ne žuri. Za njega je trenutačno najvažnija stvar na svijetu da je položio vozački ispit. A Turska?
Želim u legende Splita
– Mogli smo bolje, da je bilo više koncentracije protiv Čilea, trebali smo proći dalje. Nije Čile bolja momčad od nas. Ali sve u svemu sam zadovoljan. Ispraćeni smo kao autsajderi, nitko nije mogao vjerovati da ćemo biti prvi u grupi. Da su s nama bili Kovačić, Radošević, Jedvaj i ostali, sigurno bismo prošli dalje – rekao je Rebić.
On i Livaja u početku su bili predstavljeni kao tandem budućnosti. No Livaja je, zbog sebičnosti u jednoj situaciji, proglašen krivcem za ispadanje.
– S Livajom se dobro slažem, užitak je igrati s njim u paru. On ima svoje kvalitete, ja svoje, nadopunjujemo se. Bokšić i Šuker? Gode usporedbe, ali pred nama je puno vremena i utakmica da bismo ih dostigli.
Split se pojačao, postao glavni konkurent Dinamu za naslov prvaka.
– Javljala mi je teta Višnja tko stiže, baš smo se pojačali. Vidjet ćemo koliko možemo, prerano je govoriti, ali imamo super pojedince koje treba ukomponirati.
S Rebićem u momčadi? Ostaje ili odlazi? Nikada u povijest Hrvatske nije bilo takve jagme za igračem koji nije iz Dinama ili Hajduka.
– Sa mnom u momčadi. Igrač sam Splita, bio bih najsretniji kad bih još ovu sezonu ostao u Splitu. Kad već nisam otišao, nema potrebe. Ne vuče me odlazak iz Splita, neka me još jednu sezonu. Želim ostaviti nešto po čemu će me pamtiti.
Otkud takva ljubav prema Splitu.
– To nije klub, to mi je kao obitelj. Teta Višnja i Slaven Žužul su nam kao drugi roditelji, sve im vjerujemo, vraćamo im koliko možemo. Erca (suigrač Ante Erceg) i ja s tetom Višnjom se vidimo skoro svaki dan.
Zdravko Mamić kaže da je za vas nudio pet milijuna eura.
– Ne utječe na mene. Ja sam posebna glava. Kad pročitam da sam prodan za pet, deset milijuna, u ovaj ili onaj klub, umirem od smijeha.
Na pitanje kako sebe doživljava, osjeća li se kao zvijezda, na trenutak je zastao.
– Solidan sam mladi igrač, ma kakva zvijezda. Još puno moram raditi, možda nešto i bude od mene. Ima puno većih zvijezda od mene, posebno u Dinamu.
Nisu me doveli Žužuli
Puno je onih koji ga vide u A-reprezentaciji, Štimac cijeni njegovu mladost i kvalitetu.
– Nisam opterećen, radit ću najbolje što mogu. A stigne li poziv, bit ću počašćen.
Što vas izbaci iz takta?
– Ma iznerviraju me gluposti, laži... Ali, sve u svemu, ništa posebno.
Proveo je sedam godina u Vinjanima, njegovi su iz Vinjana Donjih, dvije je godine igrao za Imotski, a kao junior stigao je u Split. Hajduk ga nije prepoznao.
– Ma išao sam s Hajdukom na kadetski turnir u Rim. Laž je da nisam dobio prigodu, dao sam i neke golove. Ali, eto, nisu me prepoznali, nisam ni prvi ni zadnji.
Da ne bi bilo zabune, nisu ga u Split dovela braća Žužul.
– Nisam poznavao braću Žužul dok nisam debitirao za prvu momčad u Maksimiru protiv Dinama. A u Imotskom su me vidjeli Darko Butorović i Ivan Matić.
Taj je mali budućnost hrvatskoj nogometa, to je nesporno. Ima ono nešto što imaju najveći. Driblinge ne skida, dolaze spontano.
– Vidim što bi u tom trenutku bilo najbolje, dođe to refleksno. Sviđaju mi se Ronaldo i Ibrahimović, impresivne su im fizičke predispozicije.
Takav je i Rebić, silan, moćan...
– Moja tajna? Imotski kamen i trening, to je to što vidite na terenu – zaključio je Rebić.