Ante Tomić: Za Hrvatsku nisam uspijevao dati svoj maksimum

U gradu susjednom onome u kojem je ovih dana bila hrvatska košarkaška reprezentacija (Gdanjsk) dva dana boravio je i njen bivši član Ante Tomić. A on je u Gdyniju došao sa svojom Barcelonom radi dviju pripremnih utakmica s domaćim Aseccom.

Pratio je sve preko medija

– Čuo sam se sa Simonom, ali nismo se uspjeli vidjeti – kazao nam je Ante kojeg u reprezentaciji nema od Eurobasketa 2015.
Otišao je nakon onog šokantnog poraza Perasovićeve vrste u osmini finala od Češke.

– Kada sam tada ušao u svlačionicu, kazao sam dečkima da je to to.

Nije li 2016. bilo nekih kombinacija da nastupi na OI Riju?

– Ne. Ja sam razgovarao s tadašnjim izbornikom Petrovićem kojem sam i prije kvalifikacija rekao da sam ja svoje reprezentaciji dao. Nakon što su se plasirali na Olimpijske igre, čak i da me Aco zvao, a dečki su odradili kvalifikacije sjajno, ne bi imalo smisla nekome oduzeti mjesto.

Utakmicu protiv Poljske nije mogao gledati jer je Barca otišla već u nedjelju. Prati li reprezentaciju?

– Pratio sam preko medija, ali nisam gledao utakmice.

Vjerojatno si tako pokušava izbiti iz glave i to što pod nacionalnom zastavom nije uspijevao igrati dobro kao u Barcinu dresu. Nisu li ga izbornici uspijevali koristiti na najbolji način ili reprezentacija nije imala razigravača koji bi ga razigravao?

– Jako mi je teško govoriti o takvim stvarima jer sam uvijek pokušavao dati sve što mogu, kakva god situacija bila na terenu. Nažalost, to nije išlo. Nisam uspijevao dati svoj maksimum iz ovoga ili onoga razloga, ali tako je bilo i onda je najpoštenije da priliku da se pokažu dobiju novi dečki. U klubu imaš cijelu sezonu da se navikneš na nekoga, a u reprezentaciji najviše mjesec dana. Ja sam to pokušavao, ali to nije najbolje funkcioniralo.

>>Pogledajte gostovanje braće Sinković na Večernji TV-u

Video: Večernji TV

Na njegovoj poziciji (petica) sada imamo dva dragulja, Ivicu Zubca i Antu Žižića.

– Zubca nisam nijednom gledao pa nemam što reći, no protiv Žižića sam igrao dok je igrao za Darüşşafaku i momak je stvarno vrhunski.

Za razliku od Tomića, koji se na takvo što nikad nije odvažio (a draftiran je još 2008.), i Zubac i Žižić otišli su u NBA ligu sa samo 20 godina.

– Bila je to ozbiljna opcija i ovo ljeto i ja u početku nisam rekao ni “ne” ni “da”. No, kako su se stvari odvijale svih ovih godina, tako se to zbilo i ovo ljeto i ostao sam u Europi.

Nije li ga kopkalo to što su u NBA ligu odlazili i slabiji igrači od njega i uspijevali čak steći i neki status?

– Kopkalo me malo, no dosta stvari koje bi me spriječile događalo se i prije. Prvo odlazak u Real, potom u Barcelonu, pa situacija u obitelji. Obiteljski gledano, a supruga i ja imamo malo dijete, najbolji izbor za mene i njih bio je da ostanem u Barceloni. Osim toga, i trener Pešić jedan je od razloga što sam ostao jer s njim imam dobar odnos.

Produljio ugovor s Barcom

Je li i ta njegova lojalnost katalonskom klubu bila razlog da je postao prvi stranac u povijesti ovog kluba koji je izabran za kapetana?

– Vjerojatno jest, no na kraju je trener Pešić bio taj koji je odlučio. No ovo mi je već sedma godina u klubu pa mi se čini da se u tom izboru gledalo i na staž. A iz činjenice da sam ja tek prvi stranac kapetan kluba može se zacijelo zaključiti da dobiti tu počast kao stranac nije lako.

Pred Antom je njegova deveta Euroliga, a treća po novom, ligaškom sustavu od minimalno 30 utakmica.

– S obzirom na to da je i španjolsko prvenstvo jako konkurentno, prvu godinu bilo mi je jako teško priviknuti se na toliki broj utakmica. Imamo sreću da na sve euroligaške utakmice putujemo čarterom. Ne znam kako bih ja sa svojom visinom izdržao s presjedanjima, s tolikim satima na komercijalnim letovima.

Je li to zrakoplov prilagođen košarkašima, s većim razmacima između sjedala koji dobro dođu igračima poput Tomića (218 cm)?

– Nije baš, ali kada vas je 20 u zrakoplovu koji prima 100 ljudi, onda se nađe dovoljno mjesta za sve.

Ante je produljio ugovor s Barcom za još dvije godine.

– Kada to istekne, imat ću 33 godine i, ako budem zdrav, volio bih još igrati, bilo u Barceloni ili negdje drugdje.

Hoće li možda gospar Ante ostati živjeti u Barceloni i nakon karijere ili će se vratiti u Dubrovnik?

– Ovisit će o tome što ću raditi kada prestanem igrati. Trener biti neću, no ima drugih stvari u košarci. No, kako mi se bliži kraj karijere, nekako više razmišljam o nečemu izvan košarke.

Kaže da su ga šokirale vijesti o propasti KK Zagreba, kluba u kojem je igrački stasao?

– To je klub za koji sam sentimentalno vezan, u njemu sam stasao, no zašto se to dogodilo, u to nisam upućen. Nažalost, ne događa se to samo Zagrebu nego i drugim klubovima u Hrvatskoj.