Od Aleje Bologne do Maksimirske prošetalo se u posljednjih deset godina nekoliko Dinamovih igrača, poput Hrvoja Štroka ili Milana Badelja, a posljednji je nogometaš Ponikvi koji je silazio s tramvaja pokraj Zoološkog – Domagoj Antolić (23).
Nema više straha
– Domaći sam zagrebački dečko, iz Gajnica. Na samim počecima na utakmice me vodio djed Branko, poslije otac Nenad, koji se zbog mene dosta odricao – kaže Antola.
Posao se tati ovih dana isplaćuje, sin je uspio, nova je Dinamova uzdanica. Međutim, imao je težak put.
– Veliku sam muku mučio s petom metatarzalnom kosti, pucala mi je čak četiri puta u tri godine! I to tri puta desna i jednom lijeva. Ukupno sam se oporavljao dobrih godinu i dva mjeseca. Taman bih operirao nogu, a onda je ponovno pukla sa šarafima. Ali, o tome više ne razmišljam, da mi se, kakve sam sreće, ne bi ponovilo. Nemam straha, već sam dvije godine kao nov. Prošao sam omladinsku školu Dinama, na posudbi u Lokomotivi proveo sam četiri godine i napokon sam se izborio za mjesto među plavima – dodaje Antolić.
Apostrofiran je kao Sammirov nasljednik.
– Pun sam samopouzdanja u posljednje vrijeme, zaista mi ide. Usporedbe sa Sammirom me prate, a mislim da ima mjesta za obojicu, u paru nam dobro ide. U slučaju da on ode, mogu preuzeti njegovu ulogu.
Koja je razlika igrati u Lokomotivi i Dinamu?
– Lokosi su bili predivno iskustvo, nije bilo pritiska. Dinamo je naš najbolji klub, svi želimo igrati Ligu prvaka ili Europsku ligu. No, dolazi veći pritisak, zahtjevi su veći, treba osvajati titule, osigurati mjesto u Europi, konkurencija je veća. Puno je teže igrati u plavom dresu. No, napredujem, dobivam iskustvo, od svakog igrača uzmem ponešto...
Prvi od kojega je učio bio je Milan Badelj. Zasad nije najpoznatiji dečko iz svog kvarta.
– Nisam, ne... Išli smo zajedno u školu, Badelj je bio razred više od mene, ali igrali smo zajedno u Ponikvama. Putevi su nam se poslije razišli, on je otišao u Zagreb, ja u Dinamo, ali smo onda opet skupa kratko zaigrali u plavom dresu prije nego što je on otišao.
Haklao bih ali...
Igrate li i dalje u kvartu nogomet?
– Zaigrao bih ja, ali sam definitivno od toga odustao. Ne bi bilo to profesionalno od mene, da se ozlijedim s dečkima u parku.