Uoči svoje prve domaće euroligaške utakmice, cedevitaši sanjare o punoj Draženovoj dvorani i pobjedi nad puno zvučnijim i pet puta skupljim Armanijem. A riječ je, zapravo, o slavnom klubu iz Milana, trostrukom europskom prvaku (1966., 1987. i 1988.) i najtrofejnijem talijanskom klubu, čiju slavu slavni dizajner nastoji obnoviti. O tome nam je ponešto govorio i njegov zaposlenik Rok Stipčević, pričuvni razigravač tog sastava:
– Giorgio Armani je na svakoj domaćoj utakmici, na gostovanja baš i ne ide. Sjećam se da smo razgovarali s drugim čovjekom kompanije, trajalo je to tri sata, pričao nam je o tome što se od nas traži, ponajprije u ponašanju.
Uz Armani i “dress code”
Onaj tko igra za Armani i nosi Armani mora paziti kako se ponaša.
– Postoji kodeks koji smo morali potpisati, a ako ga se ne pridržavate slijede sankcije. Morate se primjerno ponašati prije, za vrijeme i poslije utakmice, a to vrijedi i za treninge i sve drugo vrijeme u javnosti.
Rok nam nije znao reći hoće li na euroligaške utakmice morati putovati u Armanijevim odijelima, ali za talijansko prvenstvo vrijedi pravilo da se putuje u Armanijevoj sportskoj odjeći. Osjeća li se Rok kao Armanijev maneken?
– Bez obzira na pravila odijevanja i na to što nas mnogi tako vide, ja to tako ne doživljavam. Usredotočen sam na košarku, za izlaske imam jako malo vremena.
Stipčević je pričuva Amerikancu, inače crnogorskom reprezentativcu Omaru Cooku koji je samo jedan u nizu zvijezda u momčadi. Tu su i Grci Bourousis i Fotsis, Amerikanci Hairston, Langford i Hendrix, nadareni Talijani Gentile i Melli, legendarni talijanski tricaš Basile, a sve njih predvodi trenerska zvijezda Sergio Scariolo, dvostruki europski prvak sa Španjolskom.
– Za prilagodbu na njegov sustav igre treba vremena. Zahtjevan je, na njegovim treninzima koristi se svaka minuta, sve se radi ciljano i punom snagom.
I 500 dodatnih šuteva
I unatoč tome, Rok nađe snage i vremena da nakon treninga ostane šutirati.
– Moj se otac bavio streljaštvom i usadio mi je u glavu da je sve stvar “upucavanja”. To da je netko rođeni šuter, a netko nije su priče. Sve se može utrenirati, a ja šut održavam sa po 100 pa i do 500 dodatnih šuteva.
Za razliku od Cedevite, za koju u Euroligi nema imperativa, s Armanijem nije tako. Rečeno im je da se moraju plasirati među osam.
– U svim klubovima s velikim ambicijama i velikim kapitalom je tako. Nitko ne ulaže toliki novac samo da bi sudjelovao. Danas je važno pobijediti, a ako to ne možete, traži se maksimalna borbenost - objašnjava Cedevitin strateg Božidar Maljković, trener koji je radio pod takvim pritiskom.
Božo se još uvijek, priznaje, boji poraza:
– Strah od poraza mi je inspiracija. Strahujem u svakoj utakmici, pri čemu mi je teže u manjim utakmicama jer za velike utakmice puno lakše motivirate igrače.
E, pa za cedevitaše je ovo velika utakmica. Pred očima Emila Tedeschija, četvrtog najbogatijeg Hrvata, čovjeka koji iz svog profita investira u njihove plaće. No, pet puta manje nego što to čini Armani u plaće košarkaša Milana.
armani je svoju lovu bar zaradio na posten nacin....