Dinamovi su nogometaši uzdignutih ruku trčali od tribine do tribine, slaveći spektakularnu pobjedu s razgaljenim navijačima. Otpuštene su bile sve kočnice, u stvarnost se pretvorilo nešto što se nije smjelo sanjati ni u najluđim snovima. I baš je to najveća tajna i draž nogometa, ta spoznaja da David može pobijediti Golijata, da papirnati favoriti uvijek ne pobjeđuju. Istina, u deset utakmica, ukupni bi omjer neprijeporno otišao na stranu Arsenala, ali ovo je bila "ona jedna", ona naša utakmica, koja nas je učinila sretnima i ponosnima!
Za razliku od mnogih drugih utakmica, koje su na kraju završavale pognutim glavama plavih, dinamovci su ovaj put mirno čekali okršaj s nogometnim velikanom. I znali su samo jedno: ostavit ćemo srce na travnjaku! Bez velikih najava, bez velikih riječi i obećanja, bez gluposti o prezimljavanju u Europi, bez ispraznih floskula o "sudbonosnim utakmicama istine"...
Kao da su Dinamovi igrači jedan drugome u svlačionici rekli: "U redu, ovi su Englezi bogatiji, nešto su i veći klub od nas, imaju bolji stadion, plaćeni su desetak puta više od nas... Sve to stoji i s pravom su favoriti. Ali, hajd'mo odigrati tih 90 minuta, idemo se nadigravati 11 na 11 (ili 11 na 10, kako je na kraju ispalo!), odigrajmo tu utakmicu, pa što bude!"
I takav, pošteni pristup, prepun samopuzdanja, još kako je nagrađen! O ovoj pobjedi bruji i brujat će Europa, mnogi "dušmani" više neće Dinamo zvati kantom za napucavanje. No, ovo je tek početak i ne treba biti euforičan. Polako plavi, idemo utakmicu po utakmicu. Pa pokušajte zagorčati dane Oktoberfesta Bayernu u Münchenu 29. rujna i tamo zapjevajte "kaj nam pak moreju..."
>>Dinamo srušio Arsenal na Maksimiru i upisao jednu od najvećih pobjeda u povijesti
>>Na Maksimir je došlo 18.000 gledatelja, pogledajte kakva je bila atmosfera
>>Igrači Dinama: Ovo je pozivnica publici da napunimo Maksimir!
Bravooo decki. ..idemooo Korak po ko korak. .neka malo I dusmana oni nam daju dodatnu snagu hehe. ..