Arsenalovi navijači zauvijek će pamtiti sezonu 2003./2004. i osvajanje titule bez izgubljene utakmice u moćnoj ligi kao što je engleski Premiership. No sigurno nitko od njih prije skoro pa 12 godina ne bi pogodio da će uslijediti suša po pitanju titula i da će osvojiti svega njih šest - tri FA kupa i tri Superkupa.
Nekadašnji nogometaš proslavljene momčadi Kolo Toure, ponudio je odgovor za takvu situaciju. I svakako je mjerodavan po tom pitanju jer igrao je za Topnike od 2002. do 2009., osjetio pritom slast osvajanja najvećih titula, finale Lige prvaka, imao je prilike igrati uz neke od najvećih nogometaša Arsenala u povijesti...
- Emirates stadion.
Kratko je započeo svoju priču reprezentativac Obale Bjelokosti i odmah izazvao podizanje obrvi. Naime, Emirates prima 60 tisuća gledatelja, moderan je, klubu dugoročno donosi profit... i moglo bi se ovdje navesti još cijeli niz beneficija koje dolaze uz novi i veći stadion, "kršten" u europskim natjecanjima od strane Eduarda da Silve u porazu Dinama (1:2) tijekom pretkola Lige prvaka 2006. godine.
Dugoročni plan
Naravno, sve beneficije koje novi, moderniji i veći stadion nudi tiču se profita, a navijači i zaljubljenici u sport ipak ne gledaju kroz te naočale, bez obzira što se situacija okrenula u tom smjeru da se sve češće prati financijski aspekt cijele priče prije onog rezultatskog, što može dovesti do situacije kao ona madridskog Reala. Kraljevski je klub najekstremniji primjer postavljanja zarade ispred rezultata, čemu svjedoče potezi predsjednika Florentina Pereza posljednjih godina. Gomilanje nogometaša na istim pozicijama samo zato jer su marketinški isplativi, mijenjanja trenera, poskupljenja ulaznica... i za navijače nedostatan broj titula.
U tome svemu pomalo se izgubio i Arsenal, koji ipak nema snagu jednog Reala, kao ni Chelseaja ili Manchester Cityja. Topnike oduvijek krasi kontinuirani rad, sjajni skauti i mladi talenti kao temelj za budućnost. Odlaskom s legendarnog Highburyja možda jesu dobili 22 tisuće navijača više na svakoj utakmici i širi prostor za zaradu, no ostali su bez titula. Srećom po njih, nije se žurilo i u nestrpljenju napravilo dodatnu štetu, već se uistinu proveo dugoročni plan, koji bi uskoro mogao početi davati konkretnije plodove.
- Trebalo je platiti izgradnju tog stadiona, klub se zadužio pa više nisu mogli dovoditi igrače koje su možda željeli. Smanjili su plaće postojećim igračima i prinovama nudili niže no inače. Uz to, bili su primorani riješiti se najvećih zvijezdi. A klubovima trebaju zvijezde i iskusni nogometaši jer uz njih se mladi bolje razvijaju. Arsenal prije preseljenja pravi je primjer takvog kluba jer svi mi smo imali za učiti od starijih i potvrđenih nogometaša kao Bergkamp, Vieira, Seaman, Adams, Keown, Parlour, Campbell i mnogi drugi - raspričao se Toure pa nastavio:
- Odlaskom na Emirates se sve to promijenilo i kad uz novac nije bilo ni rezultata, igrači su se odlučili na odlazak. Henry, Vieira, Ashley Cole i Campbell među prvima, a momčad je potom ostala na mladima kao Fabregas, Van Persie i Adebayor. Ali i oni su ubrzo zbog želje za titulama odlučili otići, nije im se sviđao taj 'status quo', nisu imali osjećaj da napreduju i željeli su u karijeri ipak korak više. Najgore je pritom bili Wengeru, koji je radio i radi odličan posao, no protiv nekih stvari se jednostavno ne može. Dugo je sve i zadržao, to zato jer je cijenjen i njegova riječ ima težinu u svlačionici.
Izostavio je neka od otišlih igračkih imena Toure. Bergkamp se 2006. umirovio, ne treba zaboraviti ni Ljungberga, Piresa, ali i brojne ozljede zbog kojih igrači kao Da Silva, Rosicky, Hleb, Reyes, Diaby, Song ili Aršavin nisu dali koliko su mogli. Bilo je i nestrpljivih kao Clichy, a bilo je i lutanja od strane Wengera jer uz ograničeni proračun nije se moglo napraviti čuda.
Dolazi novo i bolje vrijeme
Posljednje godine promijenile su se stvari na bolje, potrošilo se konkretan novac na Özila, Girouda, Sancheza, Welbecka, Cazorlu i tu su (mladi) genijalci kao Walcott, Wilshire, Ramsey, Chamberlain... pa stvari polako dolaze na svoje mjesto i onaj dugoročni plan vezan uz veći stadion počeo se isplaćivati. U ovom trenutku su prvi sa 42 boda, dva više od Leicester Cityja i tri više od Manchester Cityja.
No svakako ne bi bilo tako da u cijelu priču cijelo vrijeme nije bio uključen Arsene Wenger. Treba znati da je u svim sušnim godinama Arsenal svaki put igrao u Ligi prvaka, a jedini je koji u tom natjecanju u kontinuitetu igra od 1996. godine. To znači da ih društva najbolje četiri momčadi ne ispadaju i nije im se dogodio scenarij Manchester Uniteda, Liverpoola ili Chelseaja. Iako boli nedostatak titula, više bi boljela margina.
Stoga, možda ćemo jednog dana uzimati u nogometnom svijetu upravo Arsenal kao primjer, a ne Real Madrid ili svježe kupljene klubove od strane multimilijardera. I možda će Wenger dobiti više kredita no što zaslužuje jer ovakav spoj financijskih uspjeha i rezultatske konstante tijekom turbulentnog perioda teško je pronaći u vrhunskom sportu.
>> Ovdje se svaka pogreška skupo plaća, Arsenal nam je to dokazao