Snijeg im nije novost, tek je rođeni Novokaledonac Daniel Kelly napravio prvu grudu u životu, a i bilo kakvo poznavanje engleskog jezika ili prevoditelj uglavnom su suvišni u komunikaciji s australskim rukometašima.
- Trojica nas smo iz Sarajeva, Nemanja je iz Beograda, a Jerkov iz Splita - dočekao nas je na vratima belomanastirskog hotela Patria, u kojem će boraviti iduća tri dana, lijevi vanjski igrač australske reprezentacije Mladen Turanjanin.
Dvije su im pobjede bile dovoljne da vide Hrvatsku. U kvalifikacijama su bez prolivenog znoja svladali Cookove otoke (32:11) i Novi Zeland (38:17), a uoči nastupa na svom petom SP-u imaju samo jedan imperativ.
- Bitno nam je samo da ne budemo posljednji, a priliku ćemo tražiti u igri protiv azijskih reprezentacija ili Kube, u razigravanju od 12. do 24. mjesta - kaže vratar Ognjen Latinović, jedan od šest internacionalaca u reprezentaciji Aussieja, koji kruh zarađuje na Ovčjim otocima.
Iako je od Olimpijskih igara 2000. godine u uzlaznoj putanji, rukomet na šestom kontinentu i dalje ima status egzotičnog sporta, koji teško pronalazi mjesto u novinskim stupcima.
- Puno mi se puta nije dalo objašnjavati što je rukomet i zašto odlazim u Europu pa jednostavno kažem da idem na skijanje - priznaje Bojan Stojanović.
Inače, uz ono što imaju na sebi, Australci su bez ičega. Osobna prtljaga zapela im je već pri ukrcaju u Sydneyju, a ni oprema im još nije stigla. Ipak, u momčadi je odlično raspoloženje, pogotovu što će mnogi izlet u Hrvatsku iskoristiti za to da se napokon sretnu s rodbinom i prijateljima.
- Ne vraćamo se svi odmah natrag u Australiju. Dio nas ostat će i nakon SP-a na produženomu godišnjem odmoru - kaže Turanjanin.