Za razliku od muškog tenisa gdje je hijerarhija prilično čvrsta i etablirana (na vrhu je velika trojka pa svi ostali), u ženskom je tenisu fluktuacija puno veća, vlada istinska demokracija i svatko svakoga može pobijediti. I svatko se, ili gotovo svatko, može naći čak i u finalu Grand Slam turnira. Dobar primjer je ovogodišnji Roland Garros na kojem će o naslovu u subotu odlučivati dvoboj između 29-godišnje Ruskinje Anastasje Pavljučenkove i četiri godine mlađe Čehinje Barbore Krejčikove. O pobjednici Roland Garrosa odlučivat će, dakle, sraz 32. (Pavljučenkova) i 33. tenisačice svijeta (Krejčikova).
Jer vodeća Barty ispala je u drugom kolu, Osaka je odustala, Halep nije ni došla u Pariz, a nisu se dugo zadržale ni Sabaljenka, Svitoljina, Andreescu, pa ni Serena Williams. Uostalom, sve će o ženskom finalu reći činjenica da se Pavljučenkova i Krejčikova, iako baš nisu početnice, međusobno sastaju prvi put. Pavljučenkova je do svog prvog Grand Slam finala stigla u 52. pokušaju, čime je oborila prethodni rekord Talijanke Roberte Vinci koja je u 44. nastupu na Grand Slam turnirima ostvarila finale US Opena 2015. godine. Nikad nije stigla ni do polufinala, ali zato ima čak šest četvrtfinala (polovicu od toga na Australian Openu).
– Nekoliko sam puta bila blizu polufinala, ali pobjeda bi uvijek izostala. Nije na najvećim turnirima lako doći do polufinala jer na tom putu morate pobijediti nekoliko igračica iz Top 10. No u Parizu sam napokon i u tome uspjela, dapače, napravila sam i korak više, ušla u finale, i nitko sretniji od mene. No ne želim stati na tome, mislim da sam u odličnoj formi, da su se kockice napokon posložile i da mogu osvojiti naslov – kazala je Pavljučenkova koja će za nešto manje od mjesec dana napuniti 30 godina.
Što se tiče prijašnjih uspjeha na Grand Slam turnirima, Krejčikova stoji još lošije, dosad se mogla pohvaliti samo jednom osminom finala, i to lani u Roland Garrosu. Puno je više uspjeha imala u parovima, osvojila je Roland Garros i Wimbledon, ukupno osam turnira.