Maša Martinović, Ana Marija Čelan, Azra Saleš i Ivona Tubić vraćaju se kući s ekipnim svjetskim srebrom. U finalu 21. svjetskog prvenstva u karateu, u punom Bercyju, Hrvatice su izgubile od domaćina Francuske sa 1:0. Martinović na prvoj ploči i Saleš na trećoj su remizirale, a Čelan je na drugoj izgubila i to je presudilo. No, našim curama je zapravo presudilo nešto drugo....
Pobijediti Francusku u finalu, pred 12.000 gledatelja, bila je nemoguća misija. Ne zbog toga što naše cure ne vrijede zlata, niti zbog toga što bi se uplašile spektakularne pozornice u slavnoj pariškoj Areni, nego zato što je domaći tatami ovih dana iz više razloga bio neosvojiva tvrđava. Zbog čega, objašnjavao je ženski izbornik Dragutin Galina:
- Činjenica je da su Francuzi za ovo prvenstvo spremali od prošlog svjetskog prvenstva, da su zajedno od kolovoza i da su bili iznimno spremni. No i suci su ih ipak pogurali. Da se ovo prvenstvo nije održalo ovdje, imala bi 50 posto medalja manje.
Uspjehu "tricolora" pripomogla je i publika u Bercyju. Ali opet na specifičan način, objašnajva Galina.
- Publika je više utjecala na odluke sudaca nego na naše cure. Njima je to samo bio motiv. Na mnogim našim velikim natjecanjima nema ovoliko publike pa ni suci nisu navikli na pritisak publike te su ishitreno donosili odluke. Ne samo u ovom meču nego tijekom cijelog prvenstva.
Da Galina zna što govori kada su u pitanju vjetrovi u leđa domaćinu ilustrirat će i neki statistički podaci. Srbija je, kao domaćin SP-a, prije dvije godine imala tri zlata, a ovdje je ostala bez medalje. Francuska je tada osvojila jedno zlato, tri srebra i broncu, a ovdje dvostruko više medalja (čak 13) od čega čak sedam zlata. U Beogradu su zlatne bile upravo ove cure koje su pobijedile Hrvatice (Recchia, Fanjat, Dona).
Prva u finalu u borilište je ušla teškašica Maša Martinović koja se namjerila na svjetsku prvakinju do 50 kg Recchiu. Nakon što je Francuskinja povela sa 2:0, Maša je sićušnu suparnicu pogodila nogom u glavu (ura mavashi) za bodovni preokret (3:2). Potkraj borbe pokušala je to još jednom no suci joj to nisu bodovali, ali jesu Recchiji ručnu tehniku za izjednačenje (3:3).
- Žao mi je što nisam bolje otvorila, no nakon dva nedosuđena boda za ručne tehnike postala sam opreznija. Kod tog drugog pokušaja nogom ja sam malo stala, a nisam smjela. Bile smo u klinču i ja sam mislila da mi ne može ništa, no sudac nije prekinuo borbu i ona je potegnula rukom neku frljoku i to su joj sudili - pričala je Maša.
Naša najviša reprezentativka ne žali što nije ziheraški čuvala vodstvo od 3:2 i kaže da bi, da ponovo vodi borbu, opet pokušala i drugi put plasirati suparnici nogu u glavu.
- Kod nižih suparnica to prolazi, no nešto drugo bih promijenila. Možda bih se protiv tih malih morala bolje zatvarati.
Ni za Ana Mariju Čelan nije vrijedio zakon velikih brojeva kada su u pitanju okršaji s Francuzima.
- Što god da smo povukle istovremeno, sudili su njoj. Zato sam od Done i izgubila 5:0. No, ja sam iznimno sretna.
Sretna je bila i Azra Saleš koja je, neposredno nakon završetka finala, i zaplesala na tatamiju, u čemu joj se priključila i Čelan. Uz svoj tradicionalni osmjeh, Azra je pričala:
- Poraz u ovom finalu nas neće rastužiti. Mi smo i na europskom prvenstvu, nakon izgubljenog finala, bile sretne pa su predsjedniku našeg saveza prilazili ljudi i čudom se čudili kakve smo mi to sretne cure.
Da je Azra na posljednjoj, trećoj, ploči kojim slučajem pobijedila Fanjat sa šest bodova razlike, svjetski prvak bi bila Hrvatska. No, to od nje nije bilo fer tražiti.
- Nije to nemoguća misija jer ja mogu do bodova nogama, a one donose dva ili tri boda. No, Fanjat je moja kategorija i dobro me zna. Zapravo, kad bolje razmislim, uz tu činjenicu i domaći teren, ipak je to bila nemoguća misija, ali samo u Francuskoj.
Uvjerena je Azra, baš kao i njene suborkinje, da bi negdje drugdje bilo drugačije:
- Da smo ovaj meč radile na neutralnom terenu bile bismo i svjetske prvakinje. Mi dosad kao ekipa imamo svjetsku broncu, europsko srebro, a sada i svjetsko srebro. Nastavit ću niz i reći, slijedi europsko zlato.
Ivona Tubić nije radila finale, bila je prva pričuva.
- Puno je teže gledati borbe uz borilište nego ući i boriti se.
I Ivona vjeruje u još svijetliku budućnost ove ekipe:
- Jedna francuska karatašica suosjećala je s nama svjesna pomoći od domaćinskog suđenja. No, ovo je nama samo motiv za sljedeće veliko natjecanje.