Pred 32-godišnjim Alenom Babićem (11-0) najveće je iskušenje u karijeri. Nakon svih onih treninga i borbi poslije redarskih smjena u noćnim klubovima te hodanja putem očaja i promašaja (kao što je sam rekao), pred njim je borba za naslov svjetskog boksačkog prvaka WBC organizacije.
Poljak blizak podzemlju
Jer, osim što je pristao na gostujućem terenu, u poljskom Rzeszówu, boriti se za pojas novoustanovljene bridger kategorije (od 90,7 do 101,6 kg), Alena čeka borba s boksačem koji neće prezati od svih mogućih sredstava. Osim što je na glasu kao prljav borac, 37-godišnji Lukasz Rozanski (14-0) je i vrlo agresivan fajter.
– Pokušat će me odvući u uličnu tučnjavu, u čemu je dobar. Doduše, i moj je stil sličan, pri čemu sam tehnički ipak bolji od njega. Inače, ne proučavam svoje protivnike pa nisam posebno ni njega gledao osim onog nokauta protiv Szpilke.
Kako spriječiti protivnikove namjere ako ga se dobro ne prouči?
– Ne zanimaju me njegovi napadi i nemam se namjeru braniti. Meni treba da idem samo naprijed, kroz njega. Možda je to pogrešna taktika, no dosad mi je to polazilo za rukom. Uvijek sam govorio da protivnici trebaju pripremati taktiku za mene, a ne ja za njih jer ja se nikad nikome neću prilagođavati.
Ako je tako, koliko mu treba da protivnika osjeti u samoj borbi – runda ili dvije?
– Nije teško skužiti da frajer ide naprijed, da baca cijelo tijelo u svaki udarac i da nema neku obranu. Dečko je uličar i to mi je dovoljno znati.
Kako ne dati Rozanskom prostora za "trash boxing"?
– Jedini je problem što je to i moj stil, a ja svoj stil neću mijenjati. Ako on krene na mene, ja ću mu odmah uzvratiti. Jači sam, veći sam, jače udaram. Radio sam sparinge i s borcima od 130 kg i ne znam što bi me to moglo fascinirati. Bude li išao na mene otvorenoga garda, presjeći ću ga kao snajper.
Osim od taktičke (pre)samouvjerenosti, Babiću prijeti opasnost i od miljea kojem je Rozanski blizak. A govori se da je prijatelj s nekim lokalnim kriminalcima. Ako je to istina, moglo bi biti pokušaja korupcije.
– Vjerujem da to neće moći. Oni su htjeli imati svoje suce, no moj tim se s tim nije složio tražeći da suci budu neutralni, izabrani od WBC-a. Vjerujem da smo tu mogućnost iskorijenili. Dakako, ako dopustim da borba ide na sudačko preglasavanje, ako ga ne uspijem završiti i budem samo za nijansu bolji, sigurno će je dodijeliti njemu. Oni su platili pola milijuna eura da organiziraju ovaj meč i sigurno će htjeti imati maksimalnu kontrolu.
Zar se ne pribojava društva oko Rozanskog? Čini nam se da nije naodmet da u danima prije borbe pripazi što i gdje jede i pije...
– Sad kad mi to kažete, malo se i pribojavam. Sigurno ću pripaziti. Valjda sam dovoljno iskusan da osjetim ako tu nešto smrdi.
Kad smo već god organizacije meča, kako to da je Hearnov Matchroom, koji je Babića dosad imao na svojim priredbama, ovu borbu olako prepustio Poljacima?
– Matchroom je tom odlukom razočarao mnoge boksačke fanove u Engleskoj. Pa oni su mašinerija u odnosu na ovu poljsku promociju koja je izborila pravo organizacije meča. Mislim da sam zaslužio borbu za naslov u Engleskoj jer na svakoj Matchroomovoj priredbi na kojoj sam nastupao ja sam bio taj "undercard" borac koji je svojim stilom borbe i pobjedama podizao atmosferu u publici. Stoga mi se čini da smo se ovim udaljili.
Koliko čujemo, poljski se organizatori baš nisu iskazali?
– Oni su amateri, sklepali su to zbrda-zdola. Prvo su radili krov, a onda temelje. Kaže mi glavni promotor da će zbog svega završiti u bolnici. Kod njih jedan čovjek radi ono što u Matchroomu rade desetorica.
Nadamo se da u tom kaosu neće nešto smuljati.
– Najteže će biti da me ništa ne poremeti do borbe, a svaki sam dan rješavao neki problem i nisam se odmarao. Stalno su izvirali novi problemi, a dogodilo se da mi rukavice nisu došle iz Dubaija, da su se izgubile negdje u prijevozu.
Tko će u borbi njegove karijere Babiću biti u kutu?
– Uz mene će biti trener Anthony Wilson te Miro Radić i Marko Milun, ali i "cutman" kojeg zovemo Magic.
Iz prvog reda za njega će navijati majka Kaja, sestra Elena i zaručnica Klara.
– Htio sam da ovaj put mama ostane kod kuće, rekao sam joj da se neću ljutiti ako tako bude, no htjela je doći. U borbi protiv Balskog ona je suca u ringu, koji je loše vodio borbu, gađala bocom, ali ga srećom nije pogodila. Sestra Elena također to doživljava prilično osjećajno pa zna i zaplakati, dok je zaručnica Klara mirna. Štoviše, ona me tjera da idem još jače. Ne moram se brinuti da će se raspekmeziti, baš je Rambo djevojka.
Postao sam "svećenik"
Hoće li njihova prisutnost biti dodatna briga?
– Kada krenem prema ringu, ne vidim ništa sa strane, tada me preuzme moj alter ego Savage. Osim toga, mama zna da mogu preživjeti svašta.
U danima uoči borbe s najdražim damama se vidio, ali se s njima nije puno družio.
– U sobi sam sam, ne želim nikoga vidjeti, moram biti usredotočen na borbu. Već sam dva mjeseca bez Klare.
Dakle, na djelu je apstinencija.
– Odričem se svega, postao sam kao svećenik. Nadam se da mi se neće zaredati još dva meča u idućih pola godine. Tri mjeseca stavio sam život na čekanje i napravio sam sve što sam mogao pa očekujem da će mi se to vratiti.