Košarkaši Cedevite Junior najveći su hit ove sezone u HT Premijer ligi. Rijetko je tko mogao očekivati da će momčad koju vodi Damir Mulaomerović pobijediti tri abaligaša (Zadar, Split, Cibonu) i zasjesti na čelo premijerligaške ljestvice.
Rijetko je tko i pomislio da će se potpuno novi klub, nastao na nasljeđu u Ljubljanu preseljene Cedevite, već u drugoj sezoni u najjačem rangu boriti za trofeje. A taj sastav, čini se, to je doista kadar.
Žele domaći trofej
Važnu ulogu, uz stručni stožer, u formiranju tog sastava, uz relativno skroman proračun, ima direktor kluba Tomislav Zebić. A riječ je o negdašnjem junioru Cibone, iz naraštaja Veljka Mršića, koji je u trenucima kada su HKS-ovi pravilnici gurali novoosnovani klub u najniži rang, snažno podupirao Atlanticovu viziju kluba kakav je danas, ali i onoga kakav bi mogao biti sutra. Važna je pri tome bila želja većinskog vlasnika Atlantic Grupe Emila Tedeschija da ne odustane od podupiranja onoga što je od Cedevite u Zagrebu ostalo, a onaj najnoviji je dovođenje 36-godišnjeg Krune Simona, igrača iz sastava dvostrukog klupskog prvaka Europe. Kako je u tome uspio uz još dva zainteresirana zagrebačka kluba, Dinamo i Cibonu?
- Kruno je prepoznao sportsku viziju i stabilnost kluba. Doveli smo ga da bude mentor našim mladim igračima, a njemu je odgovaralo da ima uređenu klupsku situaciju, ali i zbog odnosa s našim trenerom s kojim je dobar prijatelj. S njim smo dogovorili jednu sezonu, ali bude li tjelesno spreman i dovoljno motiviran za to, idealno bi bilo da ostane još godinu dana.
S obzirom na to da je jedan od nositelja igre i 33-godišnji Pavle Marčinković, neki se pitaju je li Cedevita Junior razvojni, što je bila prva ideja, ili ipak natjecateljski klub.
- Sebe primarno vidimo kao razvojni klub, ali unutar toga razvoja gledamo i da budemo što uspješniji. Nije nam u tom smislu isto biti među prvih šest ili biti deseti. Kada netko ima 800 djece u pogonu i drugu momčad u rangu niže koja omogućava lakši prijelaz iz juniorskog u seniorski staž, onda to jest razvojni klub. Osim toga, u svom sastavu imamo šest igrača iz svog pogona, a ti mladi igrači trebaju i nekoliko iskusnijih koji će im pomoći u sazrijevanju. Izuzetno je teško, da ne kažem nemoguće, razviti mladog igrača ako u sastavu nema starijeg mentora, a ti stariji koje smo doveli u službi su momčadi, a ne da zadovolje osobne ambicije.
Osim pokušaja da se osvoji domaći trofej, što su još rezultatski ciljevi?
- Nama je interes igrati usporedo u još jednom natjecanju, a da bismo u njemu igrali, moramo sezonu prije izboriti nastup u njemu. Bilo da je to Fibin Europski kup, Alpe-Adria kup ili Druga ABA liga, za sve to trebate rezultat u nacionalnom prvenstvu. Neću reći što od tih natjecanja priželjkujem, no bilo bi idealno da tako dobijemo još šest do 10 dobrih međunarodnih utakmica.
Jedan vam je od ciljeva i da postanete privlačni mladim igračima. Što im sve nudite?
- Glavni cilj Cedevite Junior je rad s mladima i razvoj mladih košarkaških talenata, a poznato je da kod nas imaju najbolje uvjete za razvoj, od dvorane preko košarkaških do kondicijskih trenera, sportskog psihologa, fizioterapeuta i nutricionista. Dosta skautiramo, a jedan smo od rijetkih klubova koji su primarno orijentirani na igrače koji potječu iz Hrvatske. Za igrače koji dolaze izvan Zagreba organizirali smo mali internat u jednoj stambenoj jedinici s nekoliko stanova. Marino Baždarić odličan je u praćenju i preporukama za dovođenje mladih igrača, s primarnim ciljem da nas mladi igrači i njihovi roditelji prepoznaju kao klub koji može ponuditi najbolje uvjete za razvoj igrača. Svi oni imaju vrhunske uvjete, ali se sami moraju izboriti za svoje pozicije jer mi nismo menadžerski klub.
A jeste li razvojni klub za "velikog brata" iz Ljubljane?
- Cedevita Junior je plod Atlanticovih ambicija da ulaže u razvoj sporta, uostalom kao i Cedevita Olimpija, i u tom smislu ovo treba gledati kao jedinstveni projekt. U tom smislu Cedevita Junior je razvojni klub Cedevite Olimpije, a s obzirom na to da se natječemo u dvije države, svaki od ta dva kluba ima drukčiju sportsku logiku.
Posebnost je ove direktorske priče to što je Zebić direktor na dva mjesta. U svojoj privatnoj tvrtki koja se bavi kozmetikom (proizvođač poznatog brenda Čupko) i u košarkaškom klubu. Kako u tome uspijeva?
- U tvrtki rade supruga i sin, a ja sam im stalno na raspolaganju. Imam manje slobodnog vremena, ali sam angažiran u nečemu što je moje i što volim, a oboje me ispunjava.
Tomić na 3. mjestu
A naše najbolje košarkaše ispunjava natjecanje u kojem igraju i to što dobro zarađuju. Tko je među njima bio najbolji u 2022.?
- Bojan Bogdanović je naš apsolutno najbolji košarkaš, bio je najbolji i na Eurobasketu. Za njega mi je žao što nije igrao u klubovima koji su osvajali euroligaške ili NBA naslove i što s Hrvatskom nije osvojio medalju da mu karijera bude zaokružena. Šteta s obzirom na njegovu privrženost reprezentaciji.
Nakon Babe, slijede dva "tornja".
- Zubac, koji je inače jedno vrijeme bio i član KK Cedevite, od svog kluba, pretendenta na naslov, dobio je novi ugovor, što znači da na tom tržištu itekako vrijedi. Inače, europska košarka draža mi je od NBA lige i u njoj se Ante Tomić jako dobro snalazi. Četvrti je Kruno Simon koji je bio prvak Europe s Efesom i naš džoker na Eurobasketu, nadogradio je vrijednost momčadi kao što to sada čini kod nas u klubu. Naš bivši junior Matković je pak prošle sezone bio najbolji igrač beogradske Mege, a potom je bio otkriće u dresu reprezentacije jer je prototip modernog visokog igrača.
Zebićev izbor
1. Bojan Bogdanović (Utah/Detroit) 10
2. Ivica Zubac (LA Clippers) 7
3. Ante Tomić (Joventut) 5
4. Krunoslav Simon (Efes/Cedevita Jr) 3
5. Karlo Matković (Mega/Cedevita Olimpija) 1
Ni jedan naš igrač NBA nakon D. Petrovića nije za Hrvatsku dao ništa!