Balić već mjesec dana sluša – molim te, idi!

Koliko god nam je to svima teško priznati, Ivano Balić više ne vrijedi 350.000 eura po sezoni, koliko je do sada dobivao u Croatiji osiguranju. U ovoj krizi sigurno ne. Neki će reći da ne vrijedi više ni 150.000 eura, koliko mu je glavni menadžer zagrebaša Zoran Gobac poslao kao prvu i zadnju ponudu.

Prvak više nema novca za donedavno najboljeg igrača svijeta, ali Balić se i nije vratio zbog novca. I da ga je netko na vrijeme pozvao i rekao mu “takva je situacija, novca više nemamo”, rukometni Mozart vjerojatno ne bi bacao stolove i stolce. Umjesto toga je od dana kad je Kiel presudio ambiciji da se osvoji europska kruna dobivao nedvosmislene javne poruke:

“Ugovore su opravdali samo T. Valčić, Vori i Duvnjak, te Štrlek do ozljede.” (Gobac, 6. travnja).

“Ivana Balića više ne možemo plaćati. Ono što mu mi možemo ponuditi neće ga zadovoljiti.” (Gobac, 22. travnja).

“Posljednja ponuda Baliću bit će 150.000 eura, nema šanse da ćemo ići iznad toga.” (Gobac, 2. svibnja).

Sve se može sažeti u tri riječi - molim te, idi! Isto je, samo puno izravnije, prije devet godina u Maksimiru čuo Robert Prosinečki čiji je povratak metropoli donio više nego Balićev. Situacija je bila slična, na Canjugina “zlatna” vremena pala je zavjesa, nova politika okrenula je leđa i bogatim ugovorima došao je kraj. Žuti je otišao uz gorčinu i riječi “igrat ću, ako treba, i za grah u Dragovoljcu”.

Realno, Vori trenutačno zaslužuje veću plaću jer je najbolji kružni napadač svijeta i jer za njega nema zamjene. Realno, nema ni potrebe imati i Balića i Duvnjaka u momčadi jer se međusobno “štopaju” – Baliću se ne sjedi na klupi, a Duvnjak se odlično razvija i za sezonu ili dvije trebao bi koštati kao sada Karabatić.

Ostane li Balić, bit će to samo zbog sina, radi kojeg se i vratio. Sve ostalo je na strani odlaska.