Boško Lozica, nekad centar svjetskog kalibra, za najboljeg vaterpolista u 2023. izabrao je kolegu po ulozi u momčadi. Najboljim u godini na isteku proglasio je Josipa Vrlića, prvog sidraša hrvatske reprezentacije koji se ovo ljeto iz kragujevačkog Radničkog preselio u splitski Jadran.
– Vrlić je standardno dobar, donosi prevagu, a čak i u slabijim momčadima je ozbiljna opasnost za protivnike. Ne samo da, izbacivanjem čuvara, stvara višak igrača nego zna i postići pogodak. Izuzetno je snažan, nosi suparnike i vodi divovsku borbu u vodi.
GALERIJA Barakude osvojili naslov Europskih prvaka pobjedom nad Mađarima
Bijač ponajbolji na svijetu
Na drugom i trećem mjestu su vanjski igrač odnosno vratar?
– Maro Joković proživljava ne drugu, nego treću mladost. Ozbiljan je i odgovoran i još igra na izvanserijskoj razini. Za koga god da igra, donosi prevagu i bilo bi lijepo kada bi ga nagovorili da ponovo zaigra za reprezentaciju. A prevaga je i vratar Marko Bijač. Umješno dirigira obranom i niz godina je jedan od najboljih vratara na svijetu.
Od četvrtog do sedmog mjesta poredao je Burića, Marinić Kragića, Bukić i Harkova, a prvi ispod crte ostao je Fatović.
Inače, Fatović je ovog ljeta iz matičnog Juga prešao u Jadran, gdje je očito dobio bolje uvjete. A vaterpolo je sport u kojem vrhunski igrač zaradi godišnje onoliko koliko vrhunski nogometaš zaradi tjedno.
– Uvijek je presudno kakve su mogućnosti grada koji sport financira. Nekad su klubovi kompenzirali ugovore stanovima i poslovnim prostorima, a oni koji to nisu mogli plaćali su dosta visoke ugovore. Ako netko u inozemstvu dobije 140 do 200 tisuća eura, teško da će doći za manje od toga, možda tek pred kraj karijere. Pola reprezentativaca nema te uvjete. Netko se odlučio poći van i vidjeti kako se živi, naučiti jezik, a oni koji su ostali, dobar dio njih, ako su na moru, ljeti rade da nešto zarade.
VEZANI ČLANCI:
A tu se negdje krije i problem hrvatskog vaterpola:
– Mi smo posljednje dvije-tri godine izgubili bazu dobrih klupskih igrača koje hrvatski klubovi nisu mogli adekvatno platiti. Oni su pošli van za male novce, ali je to dva do tri puta bolje nego ovdje.
Kao korčulansko dijete zarana je naučio plivati i plesati morešku, a potom se u tamošnjem klubu (KPK) razvio u vrsnog vaterpolista.
– Bio sam u tri navrata najbolji igrač lige po ocjenama novinara Sportskih novosti, takozvana žuta kapica. U najmlađim danima trener mi je bio legendarni Gojko Arneri, vaterpolist koji je 1960. na Olimpijskim igrama nastupio kao plivač.
Sa svojim matičnim klubom (KPK) osvojio je Kup pobjednika kupova (1978.), a s Jugom je postao klupskim prvakom Europe (1981.). Za reprezentaciju tadašnje zajedničke države, u razdoblju između 1973. i 1983., odigrao je više od 300 utakmica.
– Na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. bili smo peti, a u Moskvi 1980. u finalu smo izgubili od Rusa 7:8 i osvojili srebro.
Nakon igračke, slijedila je trenerska karijera.
– U Italiji sam završio igračku karijeru i počeo trenersku, pri čemu nisam trenirao vrhunske klubove, nego one gdje sam mogao raditi bez nervoze. Uz mene su bili i žena i djeca i trebao mi je obiteljski mir.
Nakon povratka u Hrvatsku preuzeo je zagrebačku Mladost.
– U te dvije godine osvojio sam dva naslova prvaka Hrvatske i jedan Kup, ali sam, na jedan gol, izgubio hrvatski finale Lige prvaka, od splitskog Jadrana, pa me se smijenilo.
Nedugo potom odustao je od trenerske karijere. Zašto?
– Više mi se nije vraćalo u Italiju pa sam osnovao novi klub, koji se zvao Viktorija, a poslije Aurum osiguranje, i mi smo pet godina igrali Prvu ligu. No, nakon nekog vremena to sam prepustio pokojnom Dušku Baždaru, na čiju ideju smo pokrenuli žensku ekipu.
VEZANI ČLANCI:
Nakon vaterpolskog kluba počeo se baviti stolnoteniskim, pa je postao dopredsjednik Stolnoteniskog kluba Zagreb.
– Gradonačelnik Bandić odlučio je svoje suradnike staviti u uprave najvažnijih gradskih klubova kako bi se tako kontrolirali troškovi. Uz Duška Ljuštinu, predsjednika, ja sam bio dopredsjednik i mi smo uspjeli sanirati dugove i dovesti taj klub, bivši Vjesnik, na pristojnu razinu. Kada smo to sanirali, onda smo štafetnu palicu predali Hermanu Vukušiću.
Bandić je više davao sportu
Od protagonista današnjeg zagrebačkog sporta sve češće možemo čuti glase koji žale za bandićevskim vremenima.
– Gradonačelnik Bandić je volio sport i htio je da što više zagrebačkih klubova ima rezultate u Europi. Nije nam bio interes hiperprodukcija, već spasiti zagrebačke sportske brendove, one koji su nekad bili u europskom vrhu. Trudili smo se da je i ovim manjim klubovima glava iznad vode. Dok sam bio zamjenik pročelnika u Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, imali smo 850 klubova u sustavu financiranja. Tada smo manje objekte uređivali i davali na upravljanje klubovima, koji su od toga mogli egzistirati.
Kako se našem sugovorniku čini zagrebački sport danas?
– Vidim da prevladava sindrom neriješenog statusa trenera i to je ozbiljan problem i hrvatskog sporta. Drugo, velika većina ljudi doživljava sport kao rekreaciju, a to su dvije različite stvari. Ozbiljan sport je jedna druga priča. Osim toga, tu je i profesionalni sport koji nama donosi rezultate i podupire imidž grada i sada je pitanje koliko tko ima osjećaja i želje da ti zagrebački brendovi budu to i dalje. A bez pomoći Grada i države, to neće ići. Nažalost, danas i naši najbolji klubovi moraju imati disaljku da mogu disati ispod vode.
VIDEO Navijači Hajduka dobili tužbu protiv Zdravka Mamića, mora im platiti odštetu
Uništili Cibonu, uništili Zagreb...Dobar posao. Majstore!