U Nišu ga nije bilo, odmor je djelomice iskoristio i za sređivanje statusa u klubu. Iako se u jednom trenutku činilo da ga se Primorje želi riješiti, dogovor je ipak postignut. Samir Barač ostaje među vaterpolistima na Kantridi.
– Imao sam ponude i nekih drugih klubova, ali želio sam ostati u Rijeci. Ipak sam ja već u godinama (ima 36 godina, nap. a.), a tu je i obitelj, dvije kćeri, ne da mi se više seljakati uokolo – naglasio je Barač.
Primorje je okupilo sjajne igrače i namjerava pomrsiti konce Jugu i Mladosti?
– Jako smo se pojačali, došla su braća Varga, Garcia, Paškvalin i Jelača i jako se radujem što ćemo se u novom prvenstvu boriti rame uz rame sa žapcima i Jugom.
Kako kao kapetan dupina ocjenjuje igre i ozračje u momčadi u Oradei?
– Ozračje je odlično, bilo mi je užitak doći među te momke i biti s njima. Posebno se radujem ozbiljnošću onih najmlađih: Jokovića, Sukna i Muslima. Igre još nisu na vrhunskoj razini, ali to je i normalno. Teško bi bilo očekivati da ćemo na sva tri natjecanja igrati u vrhunskoj formi, ipak je to preveliko razdoblje. Glavne ciljeve smo postigli a kruna sezone je, zna se, EP u Zagrebu.
Hrvatska ima dva europska srebra koja su i u vašim vitrinama. Je li došlo vrijeme za europsko zlato?
– Reprezentacija je zrela za zlato jer smo lani u Rimu, oslabljeni, bili treći na svijetu. Ali i osvajanje drugog ili trećeg mjesta bio bi veliki uspjeh. Ne smije se zaboraviti da je konkurencija velika, da postoji barem šest reprezentacija spremnih za vrh. Ali da u Zagrebu očekujemo spektakl, to svakako.
Jeste li odlučili što ćete nakon igračke karijere?
– To je postalo bolno pitanje svih vrhunskih sportaša. Što poslije? Druge zemlje su, poput Slovenije, Mađarske, Španjolske, Makedonije, Srbije..., to riješile naknadama (tzv. sportskim mirovinama, nap. a.). Mi toga nemamo, o tome se samo pričalo. Vaterpolisti, pa i oni vrhunski, dok igraju ne mogu zaraditi neki veliki novac, a od odličja i od priznanja se ne živi – otvorio je Barač neku drugu temu.