Tomislav Barbarić ljetos je bio na rubu odlaska u Lokomotivu, a onda je odigrao 24 utakmice za prvu momčad Dinama. Ni sam nije očekivao da bi mogao toliko igrati. Bilo je i problema kad je potpisivao ugovor s plavima, zapelo je u razgovoru sa Zdravkom Mamićem.
– To je iza mene i ne sjećam se više svega – veli mladi Barbarić.
Tadija Barbarić i general Ivan Čermak željeli su svojevremeno kupiti Dinamo. Što vam je Tadija?
– Moj stric, rođak. S mojim je tatom bio jako dobar, odrasli su zajedno i imali su fenomenalan odnos. Kad mi je tata bio već jako bolestan, kad se znalo da se ne može oporaviti, dogovorili su se da će taj moj rođak stati iza mene, pomoći mi. I pomogao mi je i te kako, ne samo u nogometu, pomogao je cijeloj mojoj obitelji. Kad je trebalo i materijalno, a najviše i najpotrebnije – psihički. Važno je imati stabilnost, znati da netko stoji iza tebe kad si mlad. Drugo je sad kad imam 21 godinu.
Treba puno raditi
Da, sad ste kao stari...
– Ma nisam, ali vjerujte mi da je velika razlika između 15. i 21. godine. Meni se cijeli svijet srušio kad mi je tata umro. I ako mi je itko u životu pomogao, on mi je pomogao.
Znam da je želio kupiti Dinamo, ali nije se on nešto posebno bavio nogometom.
– Ha-ha, kako ste se toga sjetili! Bilo je to ranih 90-ih, postojala je ta ideja, ali nitko zapravo nije htio prodati Dinamo. Sve je to bilo neozbiljno, lakrdija, svi su nešto muljali, od Mladena Vedriša do Josipa Šoića i onda sam sve poslao na određeno mjesto i odustao – veli Tadija Barbarić koji drži da bi njegov štićenik mogao napraviti lijepu karijeru.
– Treba biti strpljiv, puno raditi. Vjerujem u njega, dobar je i normalan dečko, a to je najvažnije. Važno je kakav je tko čovjek, i moja je zadaća bila da ga tako odgojim – zaključio je Tadija.
A mladi Barbarić sad se još približio udarnoj momčadi kad je Lovren otišao.
Dinamo razmišlja o Vidi
– Odličan sam s Vidom, imam izuzetno mišljenje o njemu kao igraču i kao dečku. On bi nam donio novu dimenziju. Ako i ne dođe, pokriveni smo na toj poziciji.
Kako gledate na te, zapravo nerealne ambicije kluba da se prezimi u Europi, a stalno se prodaju igrači.
– Dinamo je veliki klub, za naše pojmove daleko ispred svih. I svi očekuju iskorak u Europi. A nema publike, sponzora, kako onda zadržati kvalitetne igrače? Klub je osuđen na prodaju. Tu si dvije-tri sezone i svi idu. A onda dođe ponuda za Lovrena koja je ogromna i kako ćeš ga zadržati? Jasno, da su svi ostali ovdje moglo se mnogo napraviti ali onda ne bismo imali za život.
HNL je slab, kako vam je igrati sa slabijima?
– Tek sam počeo i svaka mi je utakmica dokazivanje, prije svake sam naelektriziran. Razumijem dečke koji su tu godinama i igraju s momčadima koje možeš pobijediti "u leru", jasno mi je da im se teško motivirati. U proljeće će s time biti manje problema, manje je utakmica, nema Europe i bit ćemo svi nabrušeni.
Ne može biti iznenađenja?
– Ma nema šanse. Ispred svih smo po kvaliteti.