Svi se žale na vrijeme, a nikako da netko učini nešto po tom pitanju, ironično je primijetio američki pisac Mark Twain nakon kraćeg boravka preko oceana, u Britaniji. Hoće kiša, neće kiša, pada kiša, ne pada kiša, Britanci su jednostavno jako zabrinuti zbog vremena, a uoči Olimpijskih igara ta zabrinutost dobiva patološke razmjere. Druga boljka - ili omiljena razbibriga otočana, kaže australski kolumnist Andrew Rule, stalne su žalopojke, te ne valja ovo, te ne valja ono... Možda su ispred njih - i to samo korak - Talijani - pa tko drugi ima uzrečicu “Kiši, lupeška vlado”, jasno atribuirajući sve probleme tim pokvarenim političarima. Pa kad se u stereotipne opise Britanaca doda i neobjašnjiva strast, gotovo zanos, koju osjećaju prema stajanju u redovima i stajanju u pubovima, svake večeri sami stvaraju ad hoc olimpijsku disciplinu - pomathlon (od grčkog: piti)! Zlato im je zajamčeno, kaže Australac.
Estetski ne zadovoljava
Žena na Olimpijskim igrama? To je jednostavno krivo, nepraktično, nezanimljivo i nije estetski zadovoljavajuće. Žene su tu da plješću uspjesima muškaraca. To je samo ulomak manje poznatog govora oca modernih Olimpijskih igara Pierrea de Coubertina iz 1896. Neke su se države svojski trudile održati de Coubertinovu viziju: držali su se toga sve donedavno Brunej, Katar..., a zadnja je poklekla Saudijska Arabija. Tek je u Londonu omogućila da muškarci plješću uspjehu Saudijki, što je ljepše nego reći da je dopustila ženama da se natječu. U Londonu će u svakom olimpijskom timu biti barem jedna žena. Ukupno će 4847 žena skakati, trčati, plivati, jahati, boksati...
Javna čednost
Da se ženama posvećuje pozornost, pokazuju i liječnici: dio njih omogućio je besplatne preglede prostitutkama jer se očekuje, kako su navele turske novine, da Igre budu samo paravan za seks. Kako je društveno prihvatljivo jedno govoriti, a drugo raditi, prostitutke iz zatvorenih bordela završile su na ulici. Naravno da tamo neće i ostati, ali zar je to važno? Važno je samo ono što se vidi: a to su puritanske ulice. Što je pak u skladu s najboljom tradicijom viktorijanskog doba: nikad nije bilo toliko javne čednosti i skrivenih spolnih bolesti.
Ova novinarka (bila ona makar i žena) trebala bi se kloniti pisanja članaka pod utjecajem droge ili korištenja droga dok piše članke.