Na ključevima od auta, pajdolina, koja jako voli nogomet, nosi mali Romin dres s brojem 10.
– Francesco Totti je baš veliki frajer. I to zato što nikada nije otišao iz Rome. Dobro, i ne izgleda loše – dojam je zgodne dame.
"Il nostro capitano", naš kapetan, tako ga zovu, vole i tepaju mu navijači Rome. I za pajdolinu je on jedini kapetan. Ja imam još jednog – Stevena Gerrarda. Totti i Steve. Tri dana nakon 38. rođendana, Totti je postigao pogodak na Etihadu za nastavak Romine ovogodišnje bajke. Roma ima pet maksimalnih pobjeda u Serie A. I četiri boda iz dvije utakmice Lige prvaka u strašno jakoj skupini (Bayern, Manchester City, CSKA). I to s Tottijem kao rimskim nogometnim imperatorom. Rim je povijesni grad, živući spomenik, i ako ikada budete imali priliku, svakako ga posjetite, ako već niste. Netko će za par tisuća godina u svoju turističku turu ucrtati i odlazak u muzej Francesca Tottija. Koji će sagraditi navijači Rome. Gerrard i Totti kao dvije ikone privrženosti, ljubavi, odanosti prema klubu koji im je sve omogućio. I koji nose u srcu. Nogomet igraju sjajno, izgledaju apolonski lijepo, "traju" kao najbolja vina, uzori su mlađim generacijama.
Priča o tom dvojcu je jedna obična nostalgija. I priča o nogometu u koji sam se kao dječak zaljubio. Nogomet koji neće biti samo i isključivo biznis, već emocija i strast. I tu čarobnu igru mogu prispodobiti odnosu žene i muškarca. Čarobni Ludwig van Beethoven rekao je: Odsvirati krivu notu nije problem, ali svirati bez strasti je nedopustivo! Totti je to zapamtio.
Toti je legenda i pravi čovjek . Igra iz ljubavi a takvi su rijetki .