Lijep je tjedan iza darovitoga vinkovačkog nogometaša, centarfora njemačkog Augsburga (13. na ljestvici) Diona Drene Belje. Mladić je 1. ožujka navršio 21 godinu, potom je 4. ožujka postigao svoj bundesligaški prvijenac, a 6. ožujka izbornik A reprezentacije Zlatko Dalić uvrstio ga je na listu pretpoziva za utakmice s Walesom i Turskom.
– Taj pretpoziv, naravno, nije mala stvar i nisam ga očekivao tako brzo. On mi je poticaj, sad će mi stalno zvoniti u podsvijesti da izbornik prati moje igre te da su u stožeru očito zadovoljni ovim što sam pokazao u protekla dva mjeseca. Nisam puno pogodaka postigao, ali radio sam na terenu neke druge stvari za momčad, drago da se i to cijeni – kazao nam je Beljo u telefonskom razgovoru.
Je li vas kontaktirao netko iz stožera vatrenih, je li netko bio na vašoj utakmici?
– Ne. Možda je netko i bio na nekoj mojoj utakmici, ali nije me nitko kontaktirao.
Debi u Dortmundu
Je li vas onda iznenadilo kada ste svoje ime pročitali na popisu pretpoziva?
– Da, naravno, jako me ugodno iznenadilo.
Vaš početak u Augsburgu bio je težak s obzirom na to da dolazite iz mnogo slabijeg natjecanja od Bundeslige?
– Došao sam u Augsburg pomalo kasno, samo tjedan dana uoči nastavka polusezone. Ali došao sam s puno samopouzdanja, uvjeren da je to bila prava odluka za moju karijeru. Znao sam da su me oni željeli, s trenerom Maassenom, prije negoli sam došao, obavio sam sastanak videopozivom. Rekao mi je tada: "Ja te trebam, igrat ćeš mi već za tjedan dana na Signal Iduna Parku protiv Borussije Dortmund". Meni je to bilo nezamislivo. Sljedeći dan nakon moga dolaska imali smo generalku protiv Wolfsburga i on me odmah stavio u prvi sastav. Odjednom sam igrao protiv igrača koje sam do sada samo gledao na TV-u. Tu sam odigrao dobru utakmicu, no nisam bio baš dobro fizički spreman, budući da sam koji dan prije bio bolestan. I doista, za tjedan dana ja sam igrao protiv Borussije! Stadion je bio prepun, osamdeset tisuća gledatelja, to je bio pravi show za mene, brutalan osjećaj, ma nešto predobro! Ljudi su se očito bili zaželjeli klupskog nogometa nakon SP-a i atmosfera je bila nemoguća! Pazite, ja sam posljednju utakmicu prije dolaska u Bundesligu igrao u Šibeniku pred dvjesto gledatelja!
Jeste li se uspjeli adaptirati na njemački nogomet?
– Još se nisam sasvim adaptirao, razlika je velika u fizičkom smislu, i trkački, između hrvatske i njemačke lige. Ovdje se puno više trči, tempo je na puno većoj razini nego u HNL-u. Mi igramo s dvije špice. Ako igramo protiv suparnika koji igra s trojicom u obrani, tada sam i ja u fazi obrane više krilo, ali u fazi napada uvijek sam jedna od te dvije špice.
Jeste li zadovoljni svojim napadačkim učinkom? Do sada imate po jedan pogodak i asistenciju.
– Jedan pogodak, protiv Borussije Mönchengladbach, bio mi je poništen zbog zaleđa od dva centimetra, što mi je baš bilo žao. Ali, kada sam došao ovamo, nisam se opterećivao brojem postignutih pogodaka, nego je moj fokus bio, dok se potpuno ne adaptiram, staviti se u službu momčadi, raditi više u obrani i u što većoj mjeri biti od pomoći suigračima. Naravno da kao napadač uvijek težim postići pogodak i da nisam zadovoljan jednim golom niti ću ikada biti, ali situacija je za sada takva.
Tek vam je 21 godina. Smatrate li da ste možda prerano otišli u ligu Petice, da ste možda trebali imati jednu međustanicu u Hrvatskoj ligi? Na primjer u Dinamu, za koji se navija u vašoj obitelji.
– Ne mislim tako. Odigrao sam sezonu i pol dobro u Hrvatskoj ligi; najprije u Istri, koja je bila deveta na tablici, pa sam se vratio u Osijek i tamo pokazao kvalitetu. Bila je takva situacija u Osijeku da je bilo najbolje otići u inozemstvo te smatram da nisam pogriješio.
Ponosni Vinkovčanin
Za koji klub navijate u Hrvatskoj; Cibaliju ili Osijek?
– Cibalia je klub u kojemu sam odrastao, u kojemu sam igrao 12 godina, tako da će taj klub uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Mi smo Vinkovčani takvi, vezani smo za svoj grad, to je grad s dušom, i svatko tko je iz Vinkovaca ponosi se time. Tako i ja! No ne mogu reći ni da mi Osijek nije drag, da nisam proveo tamo jako lijepe dane i odigrao lijepe utakmice. Navijači su me tamo jako dobro primili s obzirom na to da dolazim iz Vinkovaca. I na kraju Istra, u kojoj sam proveo godinu dana, dala mi je puno, bilo mi je lijepo u Puli, imao sam dobar odnos s navijačima.
Kako su vas prihvatili navijači Augsburga, jesu li vam dali neki nadimak?
– Ne još. Nije to kao kod nas, gdje su manji gradovi pa te svi brzo upoznaju ili znaju za tebe, brzo se proširi priča... Ovo je veliki grad (300.000 stanovnika, nap. a.), drugi je jezik, još nisam svladao njemački pa još nisam uplivao u te vode i ne znam što se o meni govori ni kako su me doživjeli. Za to mi treba još vremena – zaključio je Dion Drena Beljo.
Dinamo iz Vinkovaca je legendaran,