Samo mu je 19 godina, a već je iskusio travnjake ne samo HNL-a nego i na Allianz Areni u Münchenu, pa kvalifikacije za Ligu prvaka, igrao je i na Poljudu. Svega toga ne bi bilo da nije potpisao profesionalni ugovor s plavima.
Nekog je natezanja bilo oko toga, prošle je godine Filip Benković bio i suspendiran zbog toga, ostao bez nastupa za plave momčadi, pa i mladu vrstu. Kažu da nije bila sporna visina ugovora, već njegova duljina.
Na kraju su sve dogovorili i Benković je već na početku prošlog prvenstva debitirao za plave – protiv Osijeka u srpnju. Nakon toga ga je Zoran Mamić znao koristiti, igrao je i za mladu momčad u Ligi prvaka, a sad je kod Zlatka Kranjčara dobio dvije uloge, osim svoje stoperske, igrao je i zadnjeg veznog.
– Da, to mi je treći put u životu i svaki je put dobro ispalo, neka tako bude i ubuduće – veli Benković.
Mogli smo imati Ibrahimovića
Dečko je sa zagrebačkih Ravnica u kojima je odrastao.
– Bio sam dosad tamo, prije mjesec dana cijela se obitelj preselila, ali opet smo blizu stadionu.
Očito ne može bez blizine Maksimira.
– U Dinamu sam od pete godine, napravio sam već dobar radni staž, ali tih 13 godina brzo je prošlo. Koliko li je to samo treninga...
Jeste li uvijek bili stoper?
– Ma ne, bio sam napadač, i to mi je bilo baš dobro, dobar sam bio, ali valjda kako sam počeo rasti, stavili su me na stopera i od tada sam na toj poziciji. A inače volim igrati u napadu, uvijek sam i na malom nogometu špica, volim kad je lopta kod mene, kad se nešto događa.
U Maksimiru baš i nema puno događanja, pogotovu u domaćoj ligi, plavi stoperi mogli bi i kavu popiti koliko im rijetko prijete suparnički igrači.
– Uglavnom je isto, ali ima i dobrih utakmica, ne smiješ se nikada opustiti.
Kad ste na klupi, znamo vas često gledati na poluvremenu kakve majstorije izvodite s loptom, za 194 centimetra visokog stopera imate sjajnu tehniku.
– Zato što sam stalno bio s loptom, kao klinac išao na školsko igralište, sam s loptom, pa i po kiši, sve slobodno vrijeme koristio sam za odlazak s loptom na igralište i udarao po njoj – objašnjava Benković.
Sad nam može biti još više žao što niste napadač, s tom visinom i tehnikom mogli smo ovdje imati novog Zlatana Ibrahimovića.
– Ha-ha, i meni je jedno vrijeme bilo žao, ali sad mi je dobro otraga, sretan sam, možda se s te pozicije lakše probijati – kaže Benković.
S obzirom na visinu, mogli ste sad biti u Riju na Olimpijskim igrama kao razigravač u košarci.
– A ne, košarku ne volim, samo nogomet i uz njega volim igrati tenis.
Mogli ste onda kao Ivo Karlović u bijeli sport...
– Tko zna, ali tenis baš volim igrati, volim ga i gledati, a sad se pojavio i padel pa i njega ponekad zaigram.
Što mladi Benković radi kad nije u klubu?
– Odem u kino, odigram tenis s prijateljima, pa padel, vozim bicikl. Da, samo sport, tako sam naviknuo. Izlasci? Ma kakvi izlasci, prenatrpan nam je raspored, pogotovu sad kad igramo svaka tri dana.
Benković je igrao za mladu momčad Ligu prvaka, bili su sjajni, mogli su vjerojatno i do finala, ali zbog klupske administrativne greške su izbačeni.
– Uh, velika šteta, svima nam je bilo strašno jer smo baš bili dobri, ali bit će još prilika tako da nismo previše tugovali.
Možda opet za mladu momčad
Kolika je razlika između juniorskog i seniorskog nogometa?
– Jako velika, u svemu, ali bilo je lijepo igrati i za tu mladu momčad. Tko zna, možda zaigram i ove godine, bit će kako odluče treneri.
U mlađim kategorijama puno ste se puta sretali s vršnjacima iz Hajduka, kakva su iskustva?
– Jako dobra, bili su nam redovno ‘mušterije’, uvijek smo dobro prolazili iako i oni imaju dobru školu nogometa, dobre igrače, ali uglavnom je rezultat bio na našoj strani.
Sretali ste se s njima i u raznim reprezentacijama, jeste li se zbližili s nekima od njih?
– Sa svakim tko je u reprezentaciji u dobrim sam odnosima, ne samo ja nego svi, svi se družimo i dobri smo si, ostajemo uvijek u kontaktu. Dosta je dečki iz Hajduka s kojima sam redovito u kontaktu, ali ne bih nikoga izdvajao.
Benković je osjetio i kako je igrati u Poljudu.
– Tamo je atmosfera baš dobra. Volim igrati kad je tako, u našoj ligi na stadionima nema puno ljudi, pa je onda gušt igrati pred punim tribinama. Kad je tako, i mi dobijemo dodatnu motivaciju – kazao je za tjednik Max mladi Filip Benković.
Steta! Hrvatskoj treba barem jedan klasicni centarfor.