Slaven Bilić je u panici, Eduardo se žulja na klupi, Pletikosa brani samo na treningu, Runji je puknulo rebro, Ćorluka, Kranjčar i Lovren su također ozlijeđeni, Petrića nema dva-tri tjedna, Kovačev nasljednik se ne nazire... Sreća u nesreći, Bilić se priprema za Wales, a ne na put u Južnu Afriku. No, da je obrnuto, što bi se za vrijeme akcije SP vjerojatno događalo?
Ispred Wengerove kuće
Navijači bi bili u panici, a izbornik bi proljetne dane provodio u londonskom kvartu Totteridgeu, čekajući ispred vile Arsenea Wengera, stišćući u ruci transparent "Stavi već jednom Dudua u momčad, makar i protiv Wigana!". Najbolji napadač već dugo ne igra, a kako u Arsenalu dovode nova lica, miljenik Hrvata možda je ondje već bivši. Olić i Jelavić blistaju, no nije jasno što se događa s Mandžukićem, Petrić se opet ozlijedio, a Kalinića Englezi stavljaju u kategoriju najgorih transfera sezone na Otoku.
Lako je moguće da bi nam vratarska trojka u JAR-u bila Subašić, Delač, Antolović! Obrana je slaba, gužva je samo u srednjem redu, iz kojega bismo znalce mogli i posuđivati, poput Modrića, razigranog Pranjića, Rakitića, ali i tu se traži zadnji vezni koji bi zadovoljio visoke apetite... Ktome, Kranjčar je ozlijeđen.
Subašić na vratima
U Južnoj Africi nogomet stanovnike malo zanima, neprodanih je ulaznica za utakmice toliko da se njima mogu nabacivati. Pola milijuna inače dragocjenih papirića prodaje se po kikiriki-cijeni, samo da se stadioni popune. U Hrvatskoj se to radi po receptu – djedovi s unucima besplatno. Još je i recesija, pa ne bi bilo navale Hrvata prema Africi. Tek bi se pokoji entuzijasti opskrbili kremom od stolisnika i biciklom otišli na utakmice naših.
Pripremne utakmice Zorislav (Čestitam) Srebrić ne bi dogovarao s Walesom, Austrijom ili Estonijom, mi bismo bili na štihu i sami birali respektabilnije protivnike za zagrijavanje.
Laknulo je možda malo Josipu Šimuniću, koji je u terminu osmine finala SP-a rezervirao salu za svadbu. Učinio je to u trenucima dok smo u kvalifikacijama još bili živi. Kao da je imao dojavu...
Ovako će se naši reprezentativci bez problema okupiti na Šimunićevu slavlju, dok će mu suigrači Englezi, Grci, Nijemci... čestitati brzojavom.
A cijela priča neće pokolebati Vlatka Markovića da i u trenucima krunidbe novog svjetskog prvaka postavi kamen temeljac za novi kamp u Tuhlju. Zapravo da vrati onaj stari, ukradeni kamen, koji bi mogao biti pronađen u zidu neke nove katnice u susjednom selu Klanjcu. Ni Hrvati neće morati vraćati nenamjenske kredite za plazma-televizore, plaže će ljetos biti pune domaćih turista. A Bilić neće mnogo posjedjeti, jer problemi su se nagomilali uoči proljetnih izleta Europom!
Bez suza za Bilićeve muke ? To me baš čudi..Ja sam bio uvjeren da su posle utakmice Ukrajina:Engleska 1:0 potekle suze i bilo je dosta muke..Ali jasno treba zadržati domoljubno hendikepirani ponos i zanos dok na World Cupu ne zaigraju Slovenska i Srbska himna..Onda če tek biti muka bez ili sa suzama..