Osim privremenog kapetana Željka Šakića (32) 31-godišnji Filip Krušlin bit će najstariji igrač među izabranicima Veljka Mršića u preostale dvije kvalifikacijske utakmice za Eurobasket 2022. A one će opet biti odigrane u Istanbulu, ovaj put u drugoj dvorani, u Beşiktaşevoj.
– Sada smo i u drugom hotelu, u četvrti Beşiktaş, no pravila balona ostala su ista. Nema izlazaka iz hotela, u kojem je svatko od nas sam u sobi, a zabranjeno je izaći i iz dvorane, osim zadanim koridorom prema autobusu.
Želja trenera Pozzecca
Krušlin je jedan od više od polovine igrača ovog sastava koji su preboljeli COVID-19 i imaju određenu količinu antitijela.
– Ja zapravo nisam imao nijedan simptom i, da se u Italiji ne testiramo dvaput tjedno, ne bih ni znao da sam imao koronu.
Premda ne igra nogomet, Filip je član jednog Dinama, što mu kao Zagrepčaninu zacijelo godi. A riječ je o Dinamu sa Sardinije, iz Sassarija.
– Preselio sam se u Sassari prema želji trenera Pozzecca, koji je i prije nego što je u Cedeviti radio kao pomoćnik Mršiću imao jako pozitivan stav o hrvatskim košarkašima. Jest, mi jesmo izgradili dobar odnos u Cedeviti, no nitko vas neće uzeti za svog igrača ako ne misli da vrijedite jer trenerov posao ovisi o tome. Bilan, Katić i ja dobili smo priliku igrati u ozbiljnom klubu pa mogu reći da uživamo tim više jer ovo je najbolja skupina igrača u kojoj sam se u karijeri našao.
A da mu je na Sardiniji dobro, svjedoči i to što je ondje s dvogodišnjim sinom Lukom, koji je početkom veljače dobio društvo.
– Supruga se u Zagreb vratila tri tjedna prije poroda pa sada imamo i novorođenu Mašu. Čim malena bude spremna za put, supruga i djeca će mi se pridružiti.
Užitak je pak, kaže Kruška, igrati i s Mirom Bilanom, prijateljem i cimerom iz reprezentacije.
– Miro igra fenomenalno. Po meni je on najbolji igrač talijanskog prvenstva.
A Katić, momak koji je imao toliko pehova s ozljedama? Čini se da i njemu dobro ide.
– Toni igra sjajno u roli pričuvnog razigravača. Čak bih rekao da je on jedan od hit-igrača prvenstva. Možda mu minutaža nije Bog zna kakva, no ulascima u posljednjoj četvrtini riješio je nekoliko utakmica.
Još jednom Hrvatu u “čizmi” dobro ide, a riječ je o treneru Pesara Jasminu Repeši.
– Pesaro je prošle sezone bio momčad sa samo jednom pobjedom i, da se nisu dogodili pandemija koronavirusa i prekid sezone, ispali bi iz prve lige. A ovako su iznenađenje prvenstva, to je momčad koja ima glavu i rep i u kojoj se vidi trenerova ruka.
Upravo na tlu Italije Filip je doživio jedno od svojih najboljih igračkih iskustava.
– Ja sam svoje najbolje košarkaške trenutke proveo u reprezentaciji, na predolimpijskim kvalifikacijama u Torinu i na olimpijskom turniru u Riju. To ne bih mijenjao ni za što drugo što sam ostvario i to ću pamtiti do kraja života. I zato bih volio biti u sastavu koji će igrati kvalifikacije u Splitu i da se izborimo za nastup u Tokiju. To je stvar koja se ne može ničim platiti. Biti samo član momčadi koja sudjeluje na Olimpijskim igrama vrlo je specifičan doživljaj.
Prije okupljanja za splitski turnir Krušlinu valja odigrati utakmice protiv Nizozemske (subota) i Turske (ponedjeljak). Ti dvoboji bit će samo stvar prestiža jer Hrvatska se kvalificirala već nakon prve četiri utakmice.
– Obavili smo najbitniji dio posla i to smo odradili jako dobro. Čak bih rekao da nitko od nas prije početka kvalifikacija nije očekivao da ćemo krenuti s 4-0, jer vidimo da i neke druge reprezentacije imaju problema. Bez obzira na to što ove dvije utakmice nisu imperativ, imamo obvezu prema sebi i reprezentaciji da i u ovim nastupima pokažemo karakter.
Iz sastava koji je bio u prošlom istanbulskom balonu ovaj put nema dvojice vrlo važnih igrača.
– Nedostaju nam naši razigravači Roko Ukić i Roko Rogić, za koje mogu reći da su nam bili najvažniji igrači u ovim kvalifikacijama. Uz Bilana i Šakića oni su nam donijeli stabilnost. Na njihovim pozicijama sada su tu novi dečki za koje je to lijepa prilika.
Tu su sada Mavra i Filipović, a u organizaciji igre pomoći može i Mustapić.
– Dečki se dobro snalaze. Svi su usredotočeni, ozbiljni i onda je sve lakše. Imam osjećaj da imamo nešto pozitivno. Zapravo, vraća mi se dojam iz kvalifikacija za Rio, kada sam imao osjećaj da zajednički nešto gradimo.
Lakoća pobjeđivanja
Tko god da prati hrvatsku reprezentaciju, ne može se načuditi lakoći pobjeđivanja u ovom ciklusu kao i posrtanju nacionalne vrste u prethodnim kvalifikacijama, onima za SP u Kini 2019. A Krušlin je igrao u osam od 12 utakmica tog ciklusa (najviše, baš kao i povratnik Mustapić) pa je kompetentan za odgovor na pitanje gdje je to nastala takva razlika.
– Teško je to objasniti. Svi smo mi isti, nismo sada ni bolji ni lošiji nego tada. No u tim kvalifikacijama prošlo je jako puno igrača, tražili smo se od starta i mi kao igrači, ali i Savez. I najviše smo igrača promijenili na mjestu razigravača, a to je ključna pozicija. Cijele te kvalifikacije bile su neko traženje. Tada kao da nismo znali koliko su dobri suparnici i koliko moramo biti dobri da bismo postigli uspjeh. Sada smo pak znali što nas čeka i kakvi moramo biti za prolaz. Novi stručni stožer odradio je izuzetno dobar posao, što se i vidi na rezultatima.