Bili smo veliki u velikoj utakmici koja se u završnici pretvorila u cirkus. Što reći osim da Danci nisu Rumunji, pa očito nisu baš vični lukavije pogurati onoga koga je trebalo. Kakvo iznenađenje za rukomet!
Da su danski suci Gjeding i Hansen u trenutku kad je na semaforu bilo 18:15 dosudili neka dva bezvezna isključenja Hrvatskoj i da je Njemačka tada pobjegla, vjerojatno bismo samo odmahnuli rukom i praktički ne bismo mogli ni prigovarati.
>> Pogledajte što je izbornik Lino Červar rekao o suđenju protiv Njemačke
Ali čekati zadnje minute za donošenje najspornijih odluka na utakmici u najmanju je ruku diletantizam u “varanju”. Nakon što su čisto oduzetu loptu vratili Nijemcima i poklonili im još jednu priliku za izjednačenje (20:20), danski suci su poprilično navukli i probijanje Karačića u pretposljednjem napadu Hrvatske te se tako uz Wiedea prometnuli u najveće junake njemačkog marša po novi naslov svjetskog prvaka.
Kod kuće, naravno, jer u gostima Nijemcima to baš i ne ide od ruke. Zanimljivo, prvo su poluvrijeme suci “odigrali” besprijekorno, čak nam je u jednom trenutku bilo i sumnjivo da ne žele ništa pokloniti domaćinu, bez milosti su kažnjavali krvničku obranu domaćina. Kasnije je postalo jasno da su si gradili poziciju.
U principu, nije se dogodilo ništa što već godinama ne gledamo na velikim rukometnim smotrama i zbog čega taj sport ne može baš privući previše obožavatelja izvan kruga onih koji ga i inače vole i prate. Što je najgore, viđali smo i mnogo gore pljačke.
Preduga je povijest sumnjivih završnica, primjerice 2002. u finalu EP-a žrtva su bili baš Nijemci, 2007. Francuzi su morali biti smaknuti da bi Njemačka nakon gotovo 30 godina čekanja bila prvak, 2012. Srbija je na EP-u napadima od dvije minute došla do srebra i taj rezultat više nikad nije ponovila, Katar je 2015. izveo čudo svih čuda ušavši kod kuće u finale na očaj poljskih igrača koji su ironično pljeskali sucima...
>> Pogledajte galeriju: Njemačka - Hrvatska
Naravno, Hrvatska nije samo zbog toga ostala bez borbe za medalje, ipak je dan ranije sama sebe uništila protiv Brazila, ali nije sporno da se takvi cirkusi u rukometu češće ponavljaju nego u drugim loptačkim sportovima.
Izbornik Červar dobro je vukao poteze, puno pametnije nego protiv Brazila. U trenutku kad se činilo da ćemo se slomiti, u minuti odmora promijenio je obranu koja je potpuno razoružala Nijemce, a adut iznenađenja u napadu bili su Šipić i Vranković, najveći dobici za reprezentaciju na ovom SP-u.
Uz, naravno, vratara Šegu koji je debelo nadmašio velikog Wolffa. Igrali su hrabro i trebali su biti heroji. Hrvatska je na ovom SP-u pokazala više dobrih stvari nego na EP-u lani, ali stoji i da je izgubila korak s vrhom.
I za kraj još malo o onih spornih “7 na 6”. U igru smo se vratili bez te zavaravajuće “samopomoći”, a nema smisla vikati “evo, vidite da je to dobro” kad prođe jednom u deset pokušaja.
>> Pogledajte što je Ivica Obrvan rekao o nastupu Hrvatske
Previše se ovdje priča o sucima. Griješili su oni i kad smo pobjeđivali ali koga je to bila briga nakon pobjede. A šta je sa našim greškama? Guraju se pod Tepih. Zašto nam Duvnjak onako sporo vodi napad? Čak i onda kad imamo igrača više! Jedva pređe centar, pa prvo dobro ispipa loptu sa svih strana, dade lijevo, dade desno, ovi mu vrate loptu nazad i još uvijek je blizu centra igrališta, vrijeme za napad curi, suci dižu ruke, nastaje panika, pravimo greške jer se više nema vremena za šut. I nije Duvnjak tu kriv već trener koji to gleda i ništa ne mjenja. Mi navijači smo ogorčeni zbog dva poraza od objektivno slabijih protivnika