Bilić: Čačić ima viziju, emotivan je, igrači ga podržavaju

Frajer je ostao, danas i veći nego u doba kada je s naušnicom i gitarom vodio Hrvatsku. Uozbiljio se, izašla je pokoja sijeda, ali stav je isti. Autoritet. Koliko Slavena Bilića cijene preko La Manchea, govori i to da je za Euro kolumnist Daily Maila, uz Martina Samuela, Jamiea Carraghera, Martina Keowna, Jamiea Redknappa, Grahama Polla. Kad Bilić govori (ili piše), onda se sluša jer točno zna što reći. I to, u pravilu, sve stoji.

– Sijede? Uvijek je tako, samo što ponekad potamnim... – kaže kroz smijeh.

Tri faktora za uspjeh

Hrvatska je otputovala u Francusku, vi ste je vodili na posljednja dva prvenstva Starog kontinenta. Što dečki mogu? Mogu li u Francuskoj dočekati srpanj?

– Stvarno mislim da smo dobri, na papiru nikad nismo bili jači! Pogledajte samo gdje je i koliko je tko ove sezone igrao te da je itekako bitan za taj klub. Znate, bili su naši i prije u velikim klubovima, nije ovo prvi put. Međutim, nisu bili nositelji igre. Nije tu samo Luka, nego i Mandžo, Srna koji je institucija, Perišić, Brozović... Sad ću nekoga zaboraviti jer ih toliko ima. Pa, evo, i Čarli! Na papiru djelujemo impresivno.

A na travi? To nas zanima!

– Gledajte, na Euru nitko nije slab. I svatko nas može pobijediti. Ima sigurno sedam ili osam reprezentacija koje su na papiru možda malo bolje od nas, ima i onih koji su lošije. Ali to na papiru ne znači ništa. To je papir.

Što bi se sve trebalo poklopiti da Hrvatska na prvenstvu Europe zablista, da se vrati s medaljom?

– Veliki uspjesi nikad nisu proizašli iz nečega što je prosječno. Ako se svi vraćamo na taj SP 1998. godine i broncu iz Francuske, onda nam trebaju minimalno tri igrača koja će biti fenomenalna, izvanserijska! Tada je to bio Davor Šuker, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, a bez toga mi ne bismo bili treći na svijetu, je l’ tako? Imali smo i Aljošu Asanovića koji je igrao briljantno te Dražena Ladića koji nas je u sedam utakmica sigurno tri puta spasio. Je li to obrana protiv Japana, ili dvije obrane protiv Njemačke ili 22 obrane protiv Nizozemske... Dakle, tri su faktora – svi moraju biti dobri, minimalno tri igrača moraju biti izvanredna i uz malo sreće sve je moguće.

Otvaramo Euro protiv Turske i njihova izbornika Fatiha Terima koji je vas zaustavio u na bečkom Ernst Happelu u četvrtfinalu. Kako ih sada svladati?

– Nisam ni sam pametan. Znam Terima jako dobro, proveo sam u Turskoj dugo vremena. Njega jako cijenim, razgovarali smo puno, veliki je radnik i vrlo hrabar, kao uostalom i cijela nacija. S jedne strane, ne smijemo Turcima dozvoliti da dođu na našu polovicu s loptom jer znaju igrati i dobri su. A s druge strane, mi smo ih u Istanbulu dobili na jedan drugi način. Pustili smo ih, ali ne preduboko da nam dođu, pustili smo stoperima loptu. Olić i Mandžukić vrebali su pred golom, imali smo sreće da damo u drugoj minuti. Bez sreće ne ide. Na papiru smo bolji, ali oni su dovoljno dobri da nas pobijede u jednoj utakmici.

Imam dobar špurijus

U kakvim ste odnosima s nasljednikom Antom Čačićem? Jeste li mu dali savjet?

– Savjet ne. Ali smo razgovarali više puta. Izbornik je bio u Londonu na jednoj utakmici West Hama. Pričali smo dugo, pa i sad u Zagrebu. Želim mu dati podršku, ljudi, pa to je čovjek koji nas vodi na Euro! Mi smo kolege. On zna što radi, ima viziju, put, jasan je. Vrlo je emotivan. Nekolicina reprezentativaca s kojima sam ostao na liniji tvrdi kako ga redom izuzetno cijene i podržavaju. Imam neki dobar špurijus.

Igra Hrvatske? Kako vam se čini?

– Gledajte, mi smo specifični po tome što ne hvalimo kad smo dobri. Mi smo se plasirali. Svi izbornici, i prije i poslije mene, uključujući i mene, imali su uspone i padove u kvalifikacijama, jer su duge. Mi smo se plasirali. OK, svakome će se naći mane, par utakmica gdje nije bilo briljatno. Što bi trebali reći Nijemci ili Španjolci? Nikog nisam vidio, osim Engleza, da je poharao skupinu. Gledam isključivo pozitivno, mi smo bili dobri, osim te jedne jedine utakmice protiv Norveške, koja je bila stvarno malo čudna. Dakle, došli smo, tu smo. I sve se to sad briše. Jaki smo, dobri smo, atmosfera nikad nije bila upitna. Dečki su nam prijatelji i izvan terena stalno se čuju. Imamo dobar balans iskustva i mladosti, igrača koji su bili na nekoliko prvenstava Europe. Nismo, istina, osvojili prvenstvo 2008. ni 2012., ali imaju iskustva s ta dva natjecanja.

Iza vas su dvoboji s Fatihom Terimom, ali vas očekuju dvoboji protiv Guardiole. Nakupili ste trenerskih skalpova, je li on sljedeći?

– Ha-ha. Bit će interesantno. Ne pamtim kad se na Otoku više pričalo o trenerima nego o igračima. Dolazak Guardiole, povratak Josea Mourinha, i to u isti grad. To je već samo po sebi dovoljno. A treba tu pridodati i Jürgena Kloppa, Antonio Conte je u Chelseaju... Bit će strašno.