Bilić: Mogao bih voditi Hrvatsku i nakon SP-a

– Give me five – rekao sam i podignuo dlan na pozdrav.

– Ha-ha! A, kidajte me, radite što hoćete. Popio sam pet komada. Mogu samo spustiti glavu – počeo je razgovor Slaven Bilić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.

Prije još jednog “odlaska na Wembley”, koliko ste bili ljutiti na Vedrana Ćorluku zbog crvenog kartona u igri protiv Bjelorusije?

– Čarli se dugo ispričavao, divan je momak, emotivan, izvanredan igrač. Nije odugovlačio pri drugom žutom kartonu, ali prvi nije smio dobiti zbog dizanja ruku i to mu jako zamjeram. Zna biti previše nervozan, a sada ulazi u godine kada se mora kontrolirati.

No napravio vam je ogroman, možda i ključni problem. Zbog čega ste se odlučili za Pokrivača, a ne za Čalu?

– Želio sam imati dvostruke bokove, Pranjića i Mandžukića. Srna i Pokrivač trebali su čuvati leđa. A Čale je odmah nakon Ćorlukina isključenja bio prvi izbor. Provjeravao sam ga na tom jednom jedinom mogućem treningu, ali nije bio u formi da igra u Londonu.

Biste li sada ipak nešto promijenili?

– Sada, dva tjedna nakon utakmice? Da, igrao bih slično kao Anderlecht protiv Dinama, s pet igrača u posljednjoj liniji.

Je li neki igrač nakon Londona prekrižen?

– Nije, svi su tu, možda neće svi uvijek biti u sastavu. Ali bio bih nepošten kad bih rekao da su Pokrivač ili Pranjić krivi za poraz. Nisu.

Zlorabe li igrači bliskost koju ste s njima uspostavili? Je li se promijenilo ozračje u momčadi u te dvije godine?

– Ništa se nije promijenilo. Razgovaramo jednako kao i prije, na treninzima se odlično radi, ozračje je sjajno. Istina je da su se njihovi životi promijenili, ali nabolje. No, vi ne biste postavljali takva pitanja da su rezultati dobri, pa se sada to potencira.

No, možda reprezentativci, zbog svega, više nisu toliko motivirani?

– Da, pitao sam Ćorluku radi li sada isti broj trbušnjaka kao kada je igrao u Interu. U ljudskoj je prirodi da kada nešto steknete, kada imate više, ne radite kao prije.

Bilo je problema s ozljedama, no ni vi niste bili u vrhunskoj formi, pogotovo u Harkivu.

– Od Wembleyja do Wembleyja, dakle u dvije godine, samo smo dvaput bili u punom sastavu. U prijateljskoj utakmici protiv Nizozemske (0:3) i u igri s Bjelorusijom u Minsku. A kada smo takvi, tada možemo igrati baš sa svakim na kugli zemaljskoj. Istina je da smo u kvalifikacijama odigrali tri prave utakmice. Samo tri. Ali, nismo ni kiksali, jer porazi od Engleske nisu kiksevi, a Ukrajinci jesu.

Ipak, činjenica je da Niku Kovača niste uspjeli zamijeniti.

– On je bio vođa. Vukojević je igrački dobar, ali činjenica je da smo se samo jednom raspali kada je igrao Niko, i to u susretu s Makedonijom u Zagrebu.

Velike probleme imali ste s vratarima. Da se ozlijedi Runje, tko bi branio u Kazahstanu?

– Subašić, jer on je drugi vratar.

Pozvali ste Delača, bilo je to iznenađenje.

– Sada će ispasti da sam ga zvao da mu pomognem da ode u Chelsea, a pozvao sam ga tri dana prije njegova razgovora s Englezima, koji ga prate već dulje.

Vidite li nekog novog igrača koji bi mogao osnažiti reprezentaciju?

– Iskreno, sada ne. Nikica Jelavić privlači pozornost golovima, Badelj je zanimljiv, Lovren igra dobro, no on je već bio u sastavu.

Ulazak Hrvatske u dodatne kvalifikacije je u Capellovim rukama. Vjerujete li u njegovo sportsko poštenje?

– Ne volim priče o namještanju i puštanju. Bjelorusija i Ukrajina su bliske, pa ste vidjeli kako je ta priča završena. Ne mogu tvrditi da Ukrajina u jednom ludom danu, pred svojom publikom, ne može pobijediti Englesku. Ali, objektivno gledajući, vidim nas u dodatnim kvalifikacijama.

Postoji li i promil izgleda da nakon SP-a u JAR-u ostanete na klupi kockastih?

– Ljudi ne mijenjaju karakter i životna načela, ali mišljenje se može promijeniti. Eto, Luka mi je malo prije rekao kako bi volio da ostanem, a to jako puno znači. I kada bi se nakon SP-a stvorila klima da ostanem, da to bude baš želja, tada bih i dalje vodio Hrvatsku! Jer, samo taj posao nema cijenu!

Iako sam veliki hajdukovac, mogao bih trenirati Dinamo
Biste li, nakon reprezentacije, ikada vodili Dinamo?

– Da, Dinamo je veliki klub, iako sam veliki hajdukovac.

I radili biste sa Zdravkom Mamićem?

– Iako zna biti antipatičan, mislim da sve radi kako bi klubu bilo bolje, u našim okvirima su plavi najbolje organizirani.

Kako bi Dinamo mogao prezimiti u Europi?

– Sada jako teško, jer njegovi stranci nisu ta klasa, ali teško je dovesti bolje. Samo se pitam je li moguće da Grafite za sedam milijuna eura završi u Maksimiru. Ako jest, onda su plavi pogriješili.

Igor Štimac, vaš bivši suigrač, prije nekoliko dana rekao je da je lako biti izbornik, ali da treba imati hrabrosti da se preuzme Zagreb, bez bodova.

– Nisam to doživio kao neku uvredu, kao neki žalac. Mislim da je Igor želio reći da je lakše raditi s reprezentativcima nego s igračima kakve ima Zagreb. To je istina, kao što je istina i da Štimac igra protiv Dinama i Hajduka koji su jači, ali i protiv Intera i Karlovca. A mi protiv Engleske, Ukrajine, Bjelorusije... S time da kada ste svaki dan s igračima to ima svojih prednosti.