Da u travnju 2007. godine, pod okriljem noći u Cardiffu, nije bilo jakoga Surkisova lobiranja, danas bi Vlatko Marković u Zagrebu bio domaćin kremi europskog nogometa. Svratio bi zacijelo mađarski premijer, dobar prijatelj Viktor Orban, opravdano bi izostao Markovićev pokrovitelj EP-a 2012. Ivo Sanader...
Kuglice bi plesale u Lisinskom, u prvim redovima sjedili bi Platini, Beckenbauer, Van Basten, Blatter..., naravno i Slaven Bilić, uspravan i ponosan kao nositelj iz prve jakosne skupine, bez podočnjaka i bora koje su mu utisnule Gruzija i Grčka. Ždrijeb skupina maestralno bi odradili zanosna Mila Horvat i ljepuškasti, elokventni Bruno Kovačević, kuglice bi raspoređivali legendarni nogometaši, Boban, Šuker, Prosinečki, Jarni..., negdje iz zadnjih redova publike razdragani Mamić klicao bi: “U-e-fa, U-e-fa!”
>> Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista <<
Sve stoji, ali elokventni Bruno Kovačević...:-)