Eduardo da Silva opet trči, ma šta trči, juri nogometnim terenima. Vratio se Dudu nogometu po prvi puta nakon onog crnog 23. veljače ove godine, kada je start Martina Taylora, braniča Birminghama, zamrznuo sve fanove Arsenala, hrvatske reprezentacije i tog nevjerojatno srčanog Brazilca. Ali i sve one koji u nogometu cijene prirodne talente, koji svojim potezima privlače navijače na stadion, a Dudu to sigurno jest.
Poželimo mu sreću
Veliko srce i čelična volja, odnosno, sve ono što pokazuje u svakom nastupu za vatrene, omogućilo je Duduu da se nakon teške ozljede vrati prije nego što se očekivalo. Ne uspijeva to svakome, neki su zbog slične ozljede čak morali i završiti karijeru, ili su jednostavno nestali s nogometne scene, ali ne i Eduardo. Vratio se, i to na prilično dojmljiv način, iako je bilo riječi o susretu rezervnih sastava. Na Otoku nema "lako ćemo" utakmica, bez obzira tko igra.
Teško je uopće zamisliti da postoji netko tko voli nogomet, a da ga nije obradovala vijest o velikom povratku Eduarda da Silve. Među prvima se javio Slaven Bilić, hrvatski izbornik koji jednostavno obožava svog udarnog igrača.@linkbox@
- Ja sam presretan. Daj Bože da sve prođe u redu. Ne treba očekivati čuda na početku, ali poznavajući Eduarda, ne treba se iznenaditi ako i ovo bude rekordno. Eduardo da Silva je u ponajboljem svjetskom klubu okružen vrhunskim stručnjacima, možemo biti sigurni da vode brigu o svim detaljima i da će proces povratka u natjecateljsku formu biti optimalan. Poželimo mu sreću - istaknuo je Slaven Bilić,
I zaista je Dudu na trenutke podsjećao na onog starog, istog koji je toliko puta u delirij bacao navijače Hrvatske, Arsenala i Dinama. Igrao je "samo" 45 minuta, ali je pokazao mnogo. Izveo je početni udarac, a nakon toga pokazao lakoću kontrole lopte, nekoliko sjajnih proigravanja, a našao se i u tri vrlo izgledne prilike, nije zabio, ima vremena za to. Najbliže je bio u 42. minuti kada je s 15-ak metara zatresao lijevu vratnicu.
Pokazao je dovoljno
U drugom poluvremenu nije se pojavio, napustio je igru zbog istegnuća mišića, ozljede koja nije pretjerano zabrinula niti Dudua niti liječnički tim Arsenala, iako se spominje pauza od dva tjedna. Međutim, ono što smo vidjeli u orvih 45 minuta bilo je i više dovoljno za nekoga tko nije igrao 297 dana, čak i previše. Bio je lagan i brz, nešto što se ipak nije očekivalo u toj mjeri, ali najvažnije je što se zabavljao. Osmijeh je bio na njegovom licu i vidjelo se koliko mu je nedostajao nogomet. Bodrili su ga navijači s tribina skromnog Underhilla, a negdje je zadovoljno ruke trljao i Arsene Wenger, koji nije mogao propustiti prvi nastup svog napadača. Ali, nema žurbe.
- Najvažnije je da ga vratimo u natjecateljsku formu. Ne znamo koliko će strpljenja biti potrebno, ali imat će ga koliko god bude trebao. Vjerujem kako će mu biti potrebno barem mjesec i pol prije nego što se vrati na onaj novi na kojem je bio prije ozljede - kazao je Wenger.
Susret je gledalo preko tisuću navijača Arsenala, a našlo se na tribinama i nekoliko nogometnih uglednika, prije svih, Dennis Bergkamp. Svi su mogli biti zadovoljni prikazanim, a Duduov su nastup pohvalili i svi engleski mediji ukrasivši svoje stranice naslovima poput "Horror ozljeda iza Dudua" i "Eduardo briljirao u povratku". Kako i ne bi, čini se kako je stravična ozljeda zaista iza njega, barem ako ćemo suditi po prvom nastupu, a još prije deset mjeseci spominjao se čak i prekid karijere. Eduardo je živi dokaz kako je ljudska volja često jača od svih nedaća, ma koliko se one činile nepremostive. Dobrodošao natrag Eduardo!