Bilić za MAX: Spremio sam zamku za Trapa!

I Marković i Trapattoni, naime, igrali su na Svjetskom prvenstvu 1962. u Čileu, Marković se doma vratio s jugoslavenskom broncom (tada je i četvrtoplasirani, kao u boksu, dobivao brončano odličje), dok Trapattonijeva Italija nije uspjela proći prvi krug natjecanja, zapela je u skupini sa SR Njemačkom i Čileom te otišla kući praznih ruku.

Poznanstvo Markovića i Trapattonija traje i do današnjih dana, učvršćeno je spoznajom da su obojica i u životnoj jeseni još uvijek u nogometu, a treba svakako podsjetiti da je Marković, prije nego što je odlučio postaviti Slavena Bilića za izbornika, kao mogućeg Kranjčareva nasljednika spominjao upravo sjajnog talijanskog stručnjaka! No, to se nije ostvarilo, a u nedjelju će u Poznańu Giovanni Trapattoni, izbornik Irske, biti prvi suparnik Biliću i našim dečkima na EP-u u Poljskoj.

Pobornik željezne discipline

O ovom uglednom stručnjaku svi koji ga poznaju govore samo biranim riječima. Veliki je poznavatelj nogometa, taktiku je (pogotovo defenzivnu) doveo do savršenstva, u njegovim momčadima (klupskim i reprezentativnim) nikad nije bilo nereda ni izdvajanja samozvanih zvijezda. Pobornik je željezne discipline i onaj tko ne može izdržati njegovu čvrstu ruku, vrlo brzo postaje prekrižen, ma kako se zvao.

Trapattoni nije čovjek za novinske naslovnice, on nije Jose Mourinho! Uz njegovo se ime u dugogodišnjoj igračkoj i trenerskoj karijeri nikad nije povezivao nikakav skandal, čak je i iz njemačkog “FC Hollywooda”, Bayerna, otišao bez ikakvih repova i skandala iako ga je tabloid “Bild” stalno provocirao i podmetao mu nogu, ponajprije se sprdajući s njegovim lošim znanjem njemačkog jezika.

Iznimno je ozbiljan trener, ništa ne prepušta slučaju i takvu ozbiljnost traži i od svojih igrača na terenu i izvan njega. Za njega je momčad na prvom mjestu, voli imati zvijezde u momčadi, no nikome ne dopušta zvjezdano ponašanje, nego se prema svakom igraču ponaša identično, s mnogo uvažavanja, a takav respekt traži i zauzvrat. Hoće li Trapattoni, dakle, biti veliki irski adut protiv Hrvatske ili će pak Slaven Bilić, koji bi mu mogao biti sin, ipak pronaći kakvu zamku u koju bi iskusni Talijan trebao uletjeti?

Dovoljno je vidjeti ih jednom

– Imam zamku za Trapa! Naravno da vam neću otkriti sve potankosti, niti vam nacrtati taktičke zamisli kojima namjeravamo probiti Irce, ali uvjeravam vas da postoji način da skršimo taj njihov elastični “bunker”. Vidio sam Irce na posljednjoj utakmici protiv Mađara i vidio sam – sve! Znam ih otprije, gledao ih jednom ili deset puta, sve je to isto, nisam vidio ništa novo u njihovoj igri. Preferiraju jednostavan nogomet, okomit, vrlo brzo prebacuju se iz obrane u napad i moramo spriječiti tu njihovu tranziciju. Moramo biti strpljivi, posebno na sredini terena, gdje ne smijemo olako gubiti lopte, ali moramo preuzeti i rizik te ih pritiskati po bokovima. Ali, nećemo svoju priliku tražiti isključivo u tim klasičnim bočnim prodorima, još manje u ubacivanjima lopti s poluudaljenosti, bili bi to samo krasni darovi za njihovu obranu – govorio je Bilić i objasnio:

– Kad sam rekao da imam zamku za Trapa, nisam mislio na to da ćete vidjeti situaciju da netko od naših igrača ide sam od centra prema vrataru! Bilo bi to previše banalno, ali postoje dva-tri načina da se dođe do izgledne situacije za postizanje gola. I to sam objasnio igračima u pripremi za utakmicu, sjetili smo se nekih naših ranijih utakmica s njima. Dobri su, čvrsti, ali nisu baš neprobojni, i oni znaju pogriješiti, a mi moramo biti spremni na njihovu najmanju pogrešku kako bismo je kaznili.

Kakvo je vaše mišljenje o Trapattoniju?

– Može li itko na svijetu imati bilo kakvo drukčije mišljenje nego da je Trapattoni genijalan trener? Trebao bi vam cijeli jedan broj Maxa da ispišete njegovu biografiju, koja je nevjerojatno uspješna. A najviše se divim ljudima kao što je Trap zbog toga jer ni u tim godinama u kojima jesu nisu izgubili ni “e” od entuzijazma i ljubavi prema nogometu! Trapattoni, naš Ćiro, pa Alex Ferguson! Oni su istinski velikani, svaka im čast, oni su hodajuće legende.

Je li stari lisac Giovanni Trapattoni najjači irski adut protiv hrvatske reprezentacije na startu Europskog prvenstva?

– Svakako je jedan od najjačih. Kod Trapattonija najviše cijenim to što je fantastično organizirao tu irsku momčad, svi ga igrači slijede i slijepo mu vjeruju, a to je moguće samo ako ga cijene. Igrače, naime, ne možeš varati, možeš ih prevariti jednom, dva, pa i tri puta... Ali, četvrti će te put “provaliti” i ako si “folirant”, okrenut će ti leđa. A Trap je već četiri godine irski izbornik, dakle svi mu vjeruju i upijaju njegovo znanje, te ga prenose iz teorije na travnjak – rekao je Bilić.

Trap je veliki gospodin

– Trapattoni je ukrotio do tada neukrotivu irsku momčad! Ali, sačuvao je njihovu borbenost, fanatizam, upornost... – dodaje Bilić. – To je fenomenalno, to je njegov veliki uspjeh. Primjerice, kad krotite divljeg konja, da biste ga ukrotili, morate u njemu “ubiti” nešto pozitivno, nešto što ga odvaja od drugih, njegovu svojeglavost, samostalnost... I tu je vrlo tanka crta – ili ćete od rasnog konja napraviti teretnog ili ćete pogoditi tu mjeru i napraviti pravog trkača i borca, ali ukroćenog i discipliniranog! I u tome je Trap uspio, Irska nije izgubila ništa na svojoj borbenosti, upornosti, fanatizmu, ali je dobila disciplinu i red u igri.

Kad sam prije dva tjedna razgovarao s bivšim irskim kapetanom Andyjem Townsendom, rekao mi je da biste i vi i Trapattoni prije utakmice potpisali remi, naglasio je da bi 1:1 rezultat zadovoljio i vas i Trapa! Je li to tako?

– Ha, Andy je bio strašan igrač, igrao sam nekoliko puta protiv njega. Iskreno, imam užasan respekt prema Ircima, silno ih cijenim, ali da mi sad netko ponudi da potpišem rezultat 1:1, ne bih to prihvatio! Ne bih, ne bih! Ma ne bih, jebote! – kaže Slaven Bilić.

Jedan od najuspješnijih hrvatskih menadžera, Marko Naletilić, dugo poznaje Giovannija Trapattonija...

– Upoznao me s Giovannijem moj tata Predrag prije 20-ak godina u Milanu. Veliki je gospodin i svakako jedan od najvećih trenera u nogometnoj povijesti. Trener je starog kova, autoritativan je i godine mu nimalo nisu otupjele oštricu tog autoriteta temeljenog na velikom poznavanju nogometa. Trapattoni je trener sličan Capellu, odnosno Capello je modernija verzija Trapattonija – kaže mlađi Naletilić.

Kako će se Irska suprotstaviti Hrvatskoj?

– Onako kako jedino zna i može – “bunkerom”! Međutim, moramo biti jako oprezni, jer nam iskustvo govori da je Hrvatska uvijek imala velikih problema protiv momčadi koje su igrale kao Irska. Nemamo odgovor za zatvorenu igru suparnika, sjetimo se da je naša vrsta najbolje utakmice odigrala kad je protiv sebe mala “otvoreni gard” suparnika, kad smo se mi morali “stisnuti” i vrebati priliku iz protunapada. A s Irskom će biti drukčije, Irci će se začahuriti i uzeti nam prostor. Ali, i mi moramo tako igrati, i mi se moramo malo povući i “pozvati” Irce da dođu naprijed. Strpljenje će biti iznimno važno, tko će imati jače živce, taj će se i veseliti – kaže Naletilić i žali za ozlijeđenim Olićem:

Iznenađenja ne može biti

– Ne postoji igrač koji bi nam više mogao nedostajati od Ivice Olića! Izgubili smo prvog igrača obrane, napadača koji je unosio nemir u zadnji obrambeni red suparnika kad su oni imali loptu. Uz Olića, nijedna momčad nije mogla mirno početi napad od obrane, niti je mogla dosadno čuvati loptu u zadnjem redu. Na žalost, Olića nemamo, a nemamo niti pravu zamjenu za njega...

Može li Trapattoni nekako pogriješiti?

– U taktičkom smislu – ni slučajno! Ali, pitanje je koliko će uputa njegovi igrači prihvatiti i kako će ih prenijeti na teren, to je već pitanje kvalitete tih igrača. On će to savršeno posložiti u teorijskom smislu, no Trapattoni ne igra...

Može li Bilić navući Trapattonija u zamku?

– Eh... Gledajte, ne postoji ni s jedne strane nekakvo uvlačenje u zamke, jer se obje momčadi predobro poznaju. Neće tu biti taktičkih iznenađenja, odlučit će pojedinačne pogreške igrača!

Trapattoni ne može odlučiti

Na kraju, i za vas isto pitanje kao i za Slavena Bilića: Je li Trapattoni najveći adut Irske protiv hrvatske reprezentacije?

– Trener može složiti momčad kako god hoće, može napraviti i smisliti taktiku kakvu god hoće, ali na kraju dana, na terenu, ipak odlučuju samo igrači! Trapattoni je svakako jedan od aduta, ali najveći su aduti igrači i sve će ovisiti o tome čiji će igrači biti raspoloženiji toga dana – kaže Naletilić.