Kao rijetko kada na nekim pripremama za veliko natjecanje Hrvatska se smjestila u pravoj utvrdi. Do naših se jednostavno ne može, s jedne strane hotela Sielanka je rijeka, s druge nepregledna polja. Nema živog čovjeka oko naših, koji su zakupili cijeli hotel. Usto, cijeli je taj "logor" iz kojeg reprezentativci ne mogu proviriti opasan žičanom ogradom. Gotovo da je se ne usudimo dirnuti, tko zna možda je pod električnim naponom. Na svakom koraku su zaštitari u crnim odorama, ima ih tridesetak i čim se maknete iz press centra, gledaju za vama kao da ćete ukrasti hotel. I da ne bi bilo zabune, nema nikakve rasprave, engleski ne govore, samo mrko pogledaju i mašu rukom. To mahanje valjda znači "ne može".
Jednog smo opustili, poklonili mu upaljač s likom Nike Kranjčara, pa krenuli malo u špijunažu, ali uzalud. Odmah se čula vika, uslijedilo je mahanje rukama. A ako ipak izmaknete zaštitarima, tu su stalne policijske ophodnje. Diskretno su udaljene od ulaza u kamp, ali i one budno prate svaki korak neželjenih gostiju.
E bas mi zao vas novinara.... :-))))) dosadni se ko muhe na .... necu reci cemu... znate i sami.... dosta je vise vas i vasih piskaranja.... Hvala bogu da ste uskraceni oa im nemozete gledati na tanjur... Svaka pohvala Poljacima ...mislili kupit cuvara upaljacem,ja bih vam ga vratio ...Svaka cast Niki ali niste u hrvatskoj pa da mozete mazati cim vam se smisli...