Slaven Bilić dobio je veliki pljesak na Goodison Parku jer kao nogometaš je igrao za Everton i u te dvije godine i samo 28 nastupa ostao u sjećanju navijača. Sigurno da im nije ništa manje drag nakon ovih 3:2 u furioznoj završnici, baš kad su svi na stadionu gledali prema sljedećem kolu i upisali u glavi pobjedu protiv West Hama. U komentarima na društvenim mrežama čak govore da ako je već netko morao to napraviti, neka je Bilić. I neka je, ovo mu je jedna od najvećih pobjeda u karijeri.
Možda ne bi bila da je West Ham vodio 3:0 pa pobijedio 3:2, ali u trenucima kad pet utakmica zaredom Čekićari ne znaju za poraz i kad su zaostajali kod jakog Evertona dva razlike... To je velika pobjeda! Utrka za Ligu prvaka počela je u istočnom dijelu Londona, navijači se nadaju čudu i poraz bi sasvim sigurno poljuljao sjajnu atmosferu. Ovako je to nešto posebno, utakmica koja označava prekretnicu, baš kao što je Adrianova obrana Lukakuova udarca s bijele točke označila prekretnicu na Goodison Parku. Svakako jedna od najvećih u Bilićevoj karijeri.
Njome je postavio neke rekorde i zapisao se u povijest velikog engleskog kluba. Nikad nitko prije njega u prvenstvu nije doveo West Ham do 49 bodova u 29 kola, niti je itko prije u povijesti kluba uspio na gostovanju preokrenuti u pobjedu zaostatak od dva gola razlike. Zapravo, otkako je Premier lige, samo je jednom West Ham pobijedio nakon dva gola zaostatka - protiv Bradford Cityja 2000. godine. Bilo je 5:4 i bila su to neka druga vremena za klub. Čekićari su tad završili deveti i imali 55 bodova, što Bilić može dostići već za dva tjedna.
No iako svakako treba pisati hvalospjeve našem najuspješnijem klupskom treneru otkako je neovisne Hrvatske, daleko od toga da je pobjeda nad Evertonom najveća u njegovoj karijeri. Klupskoj možda, općenito nikako.
Hrvatska - Engleska 2:0 (Eduardo Da Silva 61', Gary Neville (ag)68') - 11. listopada 2006., kvalifikacije za Europsko prvenstvo
Iako je u svoj izbornički put na klupi hrvatske reprezentacije 2006. godine krenuo slavljem 2:0 nad Italijom, ponajviše će se pamtiti ona Engleska na Maksimiru i na Wembleyu. Slavili smo 2:0 11. listopada 2006. i to je bio službeni početak nove ere, dolazak generacije koja bi trebala napraviti velike stvari. Sjećat ćemo se do kraja života svi mi koji smo tome svjedočili uživo kako je "krtica" pomogla da povedemo 2:0, ali i kako je Eduardo da Silva sjajnim pogotkom glavom zabio za vodstvo.
Utakmica na Maksimiru zauvijek će se pamtiti
Engleska - Hrvatska 2:3 (Lampard (p)56', Crouch 65'/Kranjčar 8', Olić 14', Petrić 77') - 21. studenog 2007., kvalifikacije za Europsko prvenstvo
Iako bi netko mogao mijenjati ove dvije utakmice s Engleskom u konačnom poretku, neka na prvom mjestu ipak ostane ona prva. No ova druga svakako je bila za pamćenje jer zapravo smo time izbacili Engleze s Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj te pomogli Rusima da odu tamo, ali i pokazao je Bilić da može do pobjede i u situacijama kad se psihološka prednost nalazi na strani protivnika. Moralo se pokazati da ono na Maksimiru nije bilo slučajno i krenuli smo uraganski nakon s(p)retnog pogotka Nike Kranjčara, na koji se malo kasnije nadovezao Olić. Englezi nisu mogli vjerovati, a vojska naših navijača predvodila je navijanje. S drugim poluvremenom se domaći vraćaju, već nakon 20 minuta nastavka bilo je 2:2 i sve je izgledalo kao da će ipak uslijediti prvi Bilićev poraz na klupi reprezentacije. S tim se nije složio Mladen Petrić i njegov projektil zasjeo je u mreži Scotta Carsona.
Hrvatska - Njemačka 2:1 (Srna 24', Olić 62'/Podolski 79') - 12. lipnja 2008., Europsko prvenstvom, skupina B, 2. kolo
Ozljeda Eduarda da Silve otupila je oštricu naše reprezentacije, što se vidjelo u teškoj pobjedi nad domaćom Austrijom na otvaranju Europskog prvenstva. Tek je Luka Modrić zatresao mrežu i to s bijele točke. Zato se s nestrpljenjem čekalo Nijemce, govorilo se o onih 3:0 sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj, čekala se potvrda da Hrvatska može daleko. I stigla je, nadigrali smo Nijemce u svakom segmentu i mogli pobijediti više od 2:1. Nitko ih nije tako nadigrao na Euru, pa ni Španjolci u finalu. Šteta što se dogodila ona Turska u četvrtfinalu, utakmica kojoj se svjedoči jednom u životu... No protiv Nijemaca Bilić je pokazao trenerski talent, koji će kasnijih godina više puta potvrditi - najbolji je protiv jakih momčadi.
Turska - Hrvatska 0:3 (Olić 2', Mandžukić 32', Ćorluka 51') - 11. studenog 2011., prva utakmica dodatnih kvalifikacija za Europsko prvenstvo
Osveta Turcima nije mogla stići na dojmljiviji način. Vratili smo im za izbacivanje u četvrtfinalu tri godine ranije, vratili smo im za emotivno najteže trenutke naše reprezentacije. U Istanbul su Bilićevi izabranici stigli okrnjeni, nismo imali lijevog bočnog i na to mjesto postavljen je Vedran Ćorluka. Optimizma nije bilo previše, cijele kvalifikacije prošle su očajno i pozivalo se na Bilićevu smjenu jer nakon što se nismo kvalificirali na Svjetsko prvenstvo 2010. godine, činilo se da nećemo ni na Europsko prvenstvo u Poljskoj i Ukrajini. Uz sve to, nije od onih 2:1 protiv Njemačke niti jedne pobjede protiv jačih reprezentacija. Gubili smo dvaput uvjerljivo od Engleza (1:4, 1:5), remizirali dvaput s Ukrajincima (0:0, 2:2), remizirali i gubili od Grka (0:0, 0:2) i uspjeli izgubiti u Gruziji (0:1). Nakon svega toga otići u Istanbul s Ćorlukom na lijevom bočnom? Pun pogodak! Odigrao je Vedran utakmicu života za reprezentaciju, slalomom kroz obranu Turaka namjestio Oliću loptu koju nije mogao ne pospremiti u mrežu i pritom na startu utihnuo 47 tisuća fanatičnih Turaka. Mandžukić ih je u 32. minuti dotukao i potom upravo Ćorluka u 51. dokrajčio. Moglo je biti bez problema i 5:0, dominirali smo. U Zagrebu smo poslije toga s 0:0 potvrdili prolaz dalje.
Everton - West Ham 2:3 (Lukaku 13', Lennon 56'/Antonio 79', Sakho 82', Payet 90') - 29. kolo engleske Premier lige
Naravno, na mjesto ove utakmice svakako se može postaviti izbacivanje Liverpoola (0:1, 1:0) iz Europske lige s Bešiktašem, može se postaviti i neka od tri pobjede protiv Liverpoola s West Hamom u ovoj sezoni (3:0, 2:0, 2:1), pobjeda protiv Arsenala na otvaranju prvenstva (2:0), pobjeda nad Chelseajem (2:1), pobjeda nad Manchester Unitedom (2:1), pobjeda nad Manchester Cityjem (2:1)...
No ovih 3:2 ipak se čine kao prekretnica, dokaz da rušenje svih ovih nogometnih velikana nije slučajnost, dokaz da West Ham može završiti među četiri na kraju sezone i izboriti svoju prvu Ligu prvaka otkako postoji ovakav format prvenstva. Bilo bi to sjajno, filmska priča. Jer, zamislite samo - kraj sezone, prvak Leicester City, a West Ham izborio Ligu prvaka s hrvatskim trenerom na čelu. Tko bi to pogodio uoči početka sezone?
Slobodno u komentarima spomenite vaš poredak Bilićevih pet najvećih utakmica.
>> Slaven Bilić ne posustaje! West Ham gubio 0:2 i u deset minuta sve preokrenuo!
>> Slaven Bilić novom pobjedom postao najuspješniji trener West Hama u povijesti!
čovjek je stručnjak i točka! bila je ona utakmica sa Talijanima na euru kad je previše čekao, sve je bilo ok, ali je trebao odmah u napad od početka, a ne čekati. inače svaka čast. najbolja tekma definitivno sa Englezima na Wembleyu, i danas se smrznem kad se toga sjetim.