Hrvatska je u svijetu sinonim za malu zemlju velikih sportaša. No, uz Šukera, Bobana, Ivaniševića, Petrovića, Kukoča, Janicu i mnoge druge autentične hrvatske trofejnike, na ovom je planetu i dosta hrvatskih sportaša koji nastupaju pod nekim drugim zastavama.
Sinovi iseljenika
Oni su prvo, drugo ili tko zna koje koljeno naših iseljenika. Jedni su odgajani u hrvatskom duhu i s poštovanjem govore o pradomovini, a drugi za nju gotovo i ne znaju, ali obično s poštovanjem govore o zemlji do koje sežu njihovi korijeni.
Tako u američkom nogometu postoje prepoznatljiva hrvatska prezimena Grbac, Belichick, Mandarich, u hokejskim knjigama naći ćete Sakica, Mahovlicha, braću Kordic, u bejzbolu su veličine bili Maris i Paveskovich, a u košarci su nadaleko poznati Mikan, Tomjanovich i Bogut.
Za australsku nogometnu reprezentaciju na SP-u igrat će niz Hrvata – Viduka, Skoko, Kalac, u010Culina, Miličević, Popović – a kandidiraju još i Petković i Bosnar te Vidmar i Bresciano koji imaju po jednog roditelja hrvatske krvi. Takvi “poluhrvati” su švedski goleador Zlatan Ibrahimović (otac Bošnjak, mama Hrvatica) i bivši njemački repezentativac Fredi Bobič (otac Slovenac, majka Hrvatica). Najpoznatiji među australskim Hrvatima svakako je Marko Viduka, negdašnji dinamovac. Napadač engleskog Middlesbrougha (prije toga Celticsa i Leedsa) svojedobno je kazao u mikrofon SkySportsa:
– Najveći preokret u karijeri dogodio mi se nakon večere s hrvatskim predsjednikom Tuđmanom koji me je iz Australije doveo u Zagreb. Premda je iz Croatije otišao s okusom gorčine, Marko i dandanas jako drži do Hrvatske (tako ga je odgojio otac Josip) pa se na dubrovačkom Lovrjencu vjenčao sa Zagrepčankom. Osim toga, jedan je australski novinar (Michael Cockerill) napisao:
– Mark bi između zemlje svog rođenja i domovine svojih roditelja izabrao – Hrvatsku. Postoje još neke nogometne reprezentacije koje su u svojim redovima imale Hrvate. Za Austriju su igrali Ivica Vastić i Tomislav Kocijan, a za Belgiju su nastupali Josip Weber i Branko Strupar, no oni su rođeni i odrasli u Hrvatskoj, a kao reprezentativci drugih zemalja “posvojeni” su.
Gaučos Daniel Biloš dobio je ponudu iz domovine svojih predaka (Dalmatinaca) da promijeni nacionalne boje, no on se na to nije odlučio živeći i dalje u nadi da će ga argentinski izbornik Peckerman voditi u Njemačku. Stoga se “tajnoj službi” Hrvatskoga nogometnog saveza više isplati vabiti Leonarda Nicolasa Pisculichija (tri milijuna eura vrijedan igrač španjolske Mallorce) te Estebana Bujana i Darija Cvitanicha koji još uvijek igraju u Argentini.
Jedan od najpoznatijih “korijenskih” Hrvata današnjice u svijetu sporta jest NBA košarkaš Andrew Bogut. Otac mu je rodom iz Osijeka, a majka iz Karlovca i odgajan je u domoljubnom duhu. U trenutku kad je kao 16-godišnjak koketirao s Cibonom i dolaskom u Zagreb (gdje mu živi djed) Australci su mu ponudili školovanje na Sportskom institutu i tako ga zauvijek pridobili.
Vođe u klubovima
Najveća košarkaška veličina hrvatskog podrijetla bio je George Mikan, igrač Minneapolis Lakersa. Njegovi djed i baka u Ameriku su stigli iz Vivodine pokraj Ozlja, a on je bio Shaquille O’Neal svojeg doba (kasnih 40-ih i u prvoj polovici 50-ih), odnosno prva velika NBA zvijezda. Zbog njega su mijenjali pravila, a Newyorčani su jednom najavili utakmicu “Večeras Knicksi protiv Mikana”.
Prvi Hrvat s trenerskim NBA naslovom postao je Rudy Tomjanovich. Ni nakon dva osvojena naslova s Rocketsima nije bježao od svojih korijena. Štoviše, uvijek bi nam govorio da je on stopostotni Hrvat. Ni pretprošle godine, prigodom posjeta Hrvatskoj, nije skrenuo s pravog puta. Istina, otišao je u Krivi Put, ali to je selo podno Velebita mjesto u kojem su grane obiteljskog stabla Tomljanovića. I na čijem se vječnom počivalištu okliznuo i pao u jedan svježe iskopan grob.
U sastavu kanadske hokejske reprezentacije i na posljednjim ZOI neizostavan je bio 36-godišnji Joe Šakić. Otac Marijan je trbuhom za kruhom krenuo iz Imotskog, a svoju suprugu Slavicu upoznao je u bijelom svijetu. Joe nije znao govoriti engleski jezik dok nije krenuo u vrtić, a danas gotovo pa ništa – osim “kako si” – ne zna reći na jeziku kojim govore njegovi roditelji.
Hrvati su i jurišnički vođa europskih rukometnih prvaka Francuza Nikola Karabatić, jedan od najboljih svjetskih odbojkaša Marcos Milinković, nekad vrstan boksač Fritzie Živić i mnogi drugi. Odlazeći trbuhom za kruhom, mali, anonimni emigranti nisu niti sanjali da će njihovi potomci biti veliki protagonisti. No, hrvatski geni, gdje god se razvijali, očito imaju vrlo izraženu sportsku supstanciju.
ROGER MARIS: Hrvat i među velikim bejzbolašima
Rijetki su sportovi u kojima hrvatskih potomaka među vrhunskim izvođačima nije bilo. Tako je jedan od najvećih bejzbolaša svih vremena – Roger Maris – također bio Hrvat. On je najpoznatiji po tome što je 1961. srušio 34 godine star rekord legendarnog Babea Rutha od 61 “home runa” (izbacivanja loptice izvan granica igrališta) u jednoj sezoni.
GEORGE CHUVALO: Ni Ali ga nije mogao srušiti
Jedan od rijetkih boraca kojeg najveći boksač svih vremena Muhammad Ali nije uspio srušiti bio je George Chuvalo. Tom kanadskom Hrvatu prezime govori da su mu preci iz Hercegovine odakle je valjda, preko oca Stipe i majke Kate, naslijedio i granitnu bradu. Ovaj je teškaš mogao otrpjeti na nogama i udarce maljem. Batine, i to velike, dijelio mu je i život. Droga mu je odnijela dva sina, treći se ubio, a ruku na sebe digla je i supruga. Danas je veliki aktivist u borbi protiv droge. Obišao je više od 300 škola govoreći o ovisnosti za što je dobio i kanadsko državno odlikovanje.
ELVIS GRBAC: Hrvatski “poglavica” iz Kanzasa
Otac Elvisa Grbca, negdašnjeg vrsnog quaterbacka američkog nogometa, igrača američkog nogometa San Francisco 49ersa i Kansas City Chiefsa, Istranin je. Njegovi roditelji, majka Cecilija i otac Ivan skrasili su se u Clevelandu. Otac Ivan, iz Lanišća kod Buzeta, radio je kao vozač u jednoj državnoj tvrtki u Puli, a onda je shvatio da bivša SFRJ nije država po njegovoj mjeri. – Kad me je jedan znanac upozorio da oni na sastancima komunističke podružnice vrlo ozbiljno raspravljaju o tome što da učine s Grpcem koji ne skida lančić s križićem, shvatio sam da je vrijeme da odem – prisjeća se otac Ivan koji je bio sinov veliki uzor i koji je zadivio svoje susjede kad je svojim rukama sagradio obiteljsku kuću.