Dalibor Perčinić jedan je od najboljih vratara koje je Mladost imala. Imao je sjajne reflekse, kad bi krenula njegova serija, bio je gotovo nesvladiv. Posljednjih godina nije ga bilo u javnosti pa ovim razgovorom popunjavamo i tu prazninu. Zanimalo nas je gdje je, čime se bavi?
– Kad sam se 2010. vratio u Zagreb, bilo je panirano da nakon završetka igračke karijere krenem u trenerske vode. No 2011. Perica Bukić me povezao s Predragom Slobodom koji je mi je ponudio posao u svojoj tvrtki u Nigeriji, što sam ja i prihvatio. Moja obitelj i ja zahvalni smo Predragu na tome. Radim u kompaniji koja pruža kompletni logistički servis vodećim svjetskim naftnim kompanijama. Straha nema, ali izazova definitivno ima, i to svakodnevno po svim pitanjima.
Divim se roditeljima plivača
Osvojili ste puno trofeja, koji vam je od njih najdraži?
– S obzirom na to da imam samo klupske trofeje, svi su mi na neki način podjednako dragi, ali ako moram, izdvojio bih cijelu sezonu 1998./99. u Mladosti. To je bila najbolja momčad u kojoj sam igrao. S Ozrenom Bonačićem osvojili smo dvostruku domaću krunu, a potom i Kup kupova, u prvoj finalnoj utakmici u Zagreb pobijedili smo Olympiakos čak s 13:4!
I dalje ste na neki način vezan uz bazen, vaš sin Karlo perspektivan je plivač?
– Da, Karlo je plivač Mladosti od 2013., a počeo je trenirati zato što s devet godina nije znao plivati nego samo roniti s perajama. Kako je iz godine u godinu napredovao, vezao se uz plivanje. Na lanjskom EP-u za juniore u Rimu otplivao je peti rezultat na 400 m slobodno, a hrvatski je juniorski rekorder na 200. Ove godine mu, vidim, nije lako, nema više online nastave i ne odrađuje baš sve kako treba, ha-ha.. Šalim se malo, ali skidam kapu svim plivačima i roditeljima plivača. Kad sam na odmoru, mijenjam suprugu i ustajem svakodnevno u 5.30 sati, vozim ga na trening, poslije u školu, a odmah nakon škole na poslijepodnevni trening. Nakon takva tri tjedna u Zagrebu, dobro mi dođu sljedeća dva mjeseca u Nigeriji da se malo odmorim od taksiranja...
Za vas je najbolji Marko Bijač?
– Kako reprezentacija nije napravila neki veliki rezultat, kriterij za ocjenjivanje bila su mi klupska natjecanja. A u tom smislu Bijač je za mene najbolji, dao je ogroman doprinos Pro Reccovu osvajanju Lige prvaka. A veliki je i oslonac reprezentacije.
Na drugo mjesto stavili ste još jednog vratara?
– Pa, Marcelić je vratar hrvatskog prvaka i osvajača Kupa. Bez odličnog vratara gotovo je nemoguće osvajati trofeje, a Ivan je bio na visini zadatka cijelu finalnu seriju prvenstva. A opravdao je i povjerenje izbornika u Tokiju.
Andri i Joki veliko – hvala!
Visoko ste rangirali i Bušlju?
– Bio je glavni stup obrane Mladosti, a zna se da se utakmice dobivaju jakom obranom. Sad odlazi iz reprezentacije i možemo mu samo reći jedno veliko hvala.
A reprezentacija je, čini se, prošlost za još jednog trofejnog asa, Maru Jokovića?
– I njemu velika hvala, ako je tako odlučio. Fenomenalan igrač i još bolja osoba. Nije slučajno postao prvak Italije s Bresciom, dao je doprinos prekidanju višegodišnje dominacije Pro Recca.
Riječ-dvije o ostalima?
– Bukić je također dao veliki doprinos u ovosezonskim trofejima Mladosti, a postaje i bitna figura reprezentaciji. Fatović je isto sjajan, a šesti je samo zato što je imao godinu bez trofeja. A Obradović je legenda i dajem mu jedan bod – od srca.