S Ivanom Balićem u 13 godina, koliko sam ga pratio na rukometnim parketima, razgovarao sam bezbroj puta, napisao niz reportaža i izvještaja. Ali najoriginalniji je izašao krajem ožujka 2011. godine, uoči utakmice s njemačkim Löwenom u osmini finala Lige prvaka. Zagrebaši su na Cvjetnom dijelili ulaznice, a Ivano je onako nezainteresirano sjedio na visokom stolcu.
Oprostite, može razgovor uoči Löwena?
– Da.
Hoćete li pobijediti?
– Da.
Hoće li biti teška utakmica?
– Da.
Bojite li se ispadanja?
– Ne.
Je li dobra atmosfera u momčadi?
– Da.
Ima li kakvih nepoznanica kod Löwena?
– Ne.
U Zagrebu ste već godinu dana. Je li vam lijepo ovdje?
– Da.
Hoće li se reprezentacija plasirati na OI u Londonu 2012.?
– Da.
Hvala na razgovoru i opširnim odgovorima. Nadam se da nisam puno smetao...
– Ne.
Možda ćete drugi put biti ipak malo opširniji?
– Da.
>>> Pogledajte odlazak rukometaša na pripreme
Oduševljen sam