Imigrant. Gastarbajterov unuk. Njemački Messi. Njemački Zidane. Tako su mu Nijemci tepali. Naš Zidane... Poznat po golovima, ali i – asistencijama. Igrač elegantnog pokreta. Kužer. No, ljubav je pukla. Miljenik nacije je Nijemcima stao na žulj zbog jedne fotografije s društvenih mreža, onom s predsjednikom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom. Nakon te objave, sve je otišlo u vjetar.
– Nijemac sam kad pobjeđujemo, a imigrant kad gubimo... – kazao je Mesut Özil (30) kada je prošlo ljeto bacio dres Elfa.
Našao se između dviju strana. Nije tajna kako su Angela Merkel i Recep Tayyip Erdoğan na suprotnim – obalama. Nijemci prvog čovjeka Turske vide kao – diktatora. Kao primjer će izvući, recimo, nedavni slučaj kada je šef države poništio izbore jer – njegov kandidat za gradonačelnika nije prošao na lokalnim izborima u Istanbulu pa će u najvećem turskom gradu glasači na ponovljene izbore za koji dan. S Bospora Nijemcima zamjeraju što licemjerno ne žele otvoriti Turskoj vrata Europske unije, ali ih i sve češće optužuju za rasizam. Ali, to je sve politika. Ipak, Mesut Özil, veznjak Arsenala, našao se između dvije vatre. Mogao je birati, kao klinac sa 17 godina, za koga će igrati – Njemačku ili Tursku. Izabrao je Njemačku. I tu se – prevario. Priča je završila svađom.
>> Pogledajte fotografije s vjenčanja Mesuta Ozila
– Za mene, fotografija s predsjednikom, nije bila ni oko politike ni oko izbora. Objavio sam je kako bih pokazao da poštujem najvišeg službenika zemlje iz koje je moja obitelj. Moj je posao biti profesionalni nogometaš, a ne političar. I naš susret nije bio političke naravni. A kako se Njemački nogometni savez ponašao prema meni, i mnogima drugim iz moje zemlje, natjerao me na to da više ne želim nositi majicu Elfa. Osjećam se neželjeno! A sve što sam napravio za njemačku reprezentaciju od mog debija 2009. godine, sada je zaboravljeno... – poručio je nogometaš lani kada je naprasno otišao iz reprezentacije.
Digla se prašina oko te fotke, netom prije su Nijemci otišli u Rusiju na Svjetsko prvenstvo, gdje su doživjeli generalni potop – nisu prošli ni skupinu. Za sve su, dakako, optužili Özila. Njemu je puknuo film i – oprostio se. To je bilo lani. Priča je kulminirala prošlog petka, na njegovu vjenčanju na Bosporu, na kojem je za samog kuma pozvao, ni više ni manje – nego Erdoğana. Sada je izašla nova fotografija. Őzil i – kum. Šah-mat. Turčin je tu zauvijek pokazao zube kritičarima iz Njemačke. S kojima se, ionako, već davno razišao. Štoviše, nikoga od svojih suigrača nije pozvao na vjenčanje. To je neobično. Kao i cijeli život tog nogometaša. Ovo je njegova priča. Kraj znamo.
Tata, gotovo je. Evo ti otkaz
Ostanimo još čas na trenutku rastanka. Tu je bilo vatreno prošlog kolovoza.
Za Reinharda Grindela, njemačkog Šukera, predsjednika njihova nogometnog saveza Özil je kazao:
– Kad najviši šefovi ne poštuju moje turske korijene i guraju me u političku propagandu, tada je znak da je - dosta.
Uli Hoeneß, šef Bayern Münchena stao je u obranu Nijemac i napao nogometaša prilično grubo:
– Özil igra kao govno posljednjih godina. Posljednji je put nekome uzeo loptu prije SP-a u Brazilu 2014. godine. Sve što radi na terenu jest da prosljeđuje loptu. Sad se skriva, sebe i svoje smeće, iza te jedne fotografije. Kad god Bayern igra protiv Arsenala, igramo preko njega. Jer znamo da je on – najslabija karika.
Özil na to nije odgovarao, ali je rekao:
– Nakon utakmice sa Švedskom prišao mi je njemački navijač i rekao: “Özil, jebeš turski dres, odjebi, ti turska svinjo...” Neću spominjati kakve sve poruke dobivam, što mi pišu na e-mail, što mi sve prijete putem telefona, a što komentiraju na društvenim mrežama i kakve sve prijetnje smrću dobivam. Ti ljudi predstavljaju njemačku prošlosti, Njemačku na koju nisam ponosan. I uvjeren sam da mnogi ponosni Nijemci preziru ovakve stvari.
S te strane gledajući, ispalo bi da je nogometaš neki – svadljivi tip. Poznaju ga i mnogi naši nogometaši. Igrao je s Ivanom Rakitićem u Schalkeu, Lukom Modrićem u Real Madridu, u Werderu s Juricom Vranješom... Znaju ga i naši navijači, zabio je gol Dinamu u dresu Arsenala.
Lars Wallrodt, novinar njemačkog Welta, odnosno nedjeljnog Bilda, s Özilom je nedavno napravio vrlo interesantan intervju. U kojem opisuje zašto se – razišao i s vlastitim ocem. Tatom Mustafom.
Naime, Mustafa Özil – krivac što je napustio Real Madrid. Tata menadžer nije uspio izaći na kraj sa – šefom Reala, Florentinom Perezom.
– Razišli su se moj tata i šef Madrida Perez. No zbog toga nisam ljutit na oca. Naprosto moj otac nije bio dovoljno iskusan da bi vodio pregovore s Perezom, pa je situacija eskalirala...
Što znači eskalirala? Stariji Özil izjurio je iz sobe predsjednika Real Madrida i zalupio vratima. Šefovi iz Madrida su se – željeli cjenkati, a otac nije bio strpljiv. Značilo je to za sina – da će on vježbati strpljivost sjedeći na tribini i gledajući kako igra – Luka Modrić. Taman ga je iz Londona doveo – Jose Mourinho.
Eskalirala je, eto i između Mesuta i Mustafe, sina i oca, jer su se dvojica razdvojila u to doba.
– Kao mlad sam bio odvojen od obitelji, morao sam zbog karijere brzo postati neovisan. Morao sam uzeti stvari u svoje ruke. Naučio sam, igrom slučaja, kao vrlo mlad uzeti stvari u svoje ruke. Donositi odluke. I shvatio sam vrlo rano da je puno bolje – reći ljudima u lice što misle ako nešto ne funkcionira nego čekati.
Čak i kad je riječ o ocu?
– Tako je. Ponavljam, nisam ljutit na oca. On tada nije bio spreman pregovarati s profesionacima poput Florentina Pereza. I tako sam mu rekao: “Ti si moj tata. Volim te. Ali, za menadžera, više te ne želim...” Moj je otac uvijek bio dominantna osoba. Ali, uvijek smo bili kao prijatelji, vjerovao sam mu oduvijek i mnogo mu toga povjerio.
Priča ide dalje – otac je obrisao njegov Twitter profil. Milijuni pratitelja otišli su u –vjetar. Jednim klikom.
– Bilo je tu puno emocija, osjećao se napadnuto. Naravno da ga razumijem, pa ja sam mu sin. Bio je razočaran i ljutit.
Koliko prijatelja imate?, pitali su ga.
– Malo. Možda deset. Nažalost, tako je. Što je čovjek uspješniji, to je više onih koji nešto žele od njega. Neki te žele iskoristiti, drugi žele na tebi zaraditi, ima ih mnogo koji ti – nisu prijatelj.
Vratio se i u mladost.
– Kao klinac, još dok sam imao četiri godine, nisam znao ni riječ njemačkog. A rodio sam se u Gelsenkirchenu. Govorili smo turski u obitelji. Još uvijek govorimo turski. I odgojen sam kao – Turčin. U našoj je kulturi vrlo važno biti pristojan. Poštovati druge, pogotovo starije. Na to treba dodati vjeru, hranu, mnogo ljubavi i mnogo – vjere u obitelj. Nisam išao u vrtić, ali išao sam u ‘malu školu’. Prije škole. I tada su to sve bili stranci, govorili smo samo turski, samo je profesor govorio njemački. Pa i danas, kad govorim njemački, moram se koncentrirati – kazao je nogometaš.
Jednom prilikom objasnio je da voli – bež boju.
– U Londonu živim skromno. Nemam kuću koja je prepuna dizajnerskog namještaja. Kupio sam, eto, samo nešto namještaja kako prostorije ne bi bile prazne. Volim bež boju, ne bijelu, čak ni crnu. Bež boja nosi čistu energiju. A zapravo, pravi luksuz je – nekoliko spavaćih soba, u kojima mogu prespavati moji prijatelji ili obitelj kada su u Londonu. To je najvažnije. Da imam mjesta za njih... – kazao je Mesut, pa dodao:
– Bazen mi ne treba. Ne trebam imati ni kino kod kuće. Ne treba mi ni 20 automobila. Eto, imam tri auta – limuzinu, SUV i sportski auto, sve od Mercedes-Benza. I ni jedan nije zlatne boje ili tako nešto... Čak ne volim ni brzu vožnju. Za mene je vožnja relaksacija. Slušam glazbu, pustim je na najjače i to je to. Vozim se polako, u Londonu su gužve...
A bogatstvo ga – ne zanima.
– Za mene bogatstvo nije imati novca na bacanje. Ne. Za mene je bogatstvo kad je obitelj oko mene, kad su moji prijatelji tu. Tada se osjećam bogato. Dakako, važno je i da je zdravlje dobro. Naravno, novac ti može mnogo pomoći u životu. Kao klinac nisam imao ništa. Sad imam. Ali, u oba slučaja sam sretan. I tada mi je, kao i danas, najvažnija obitelji, prijatelji i – zdravlje. Nije se ništa promijenilo. Evo, kao mladić nisam imao novaca da kupim najnoviji model kopački. A one koje sam imao, prvo bih zalijepio s ljepljivom trakom, kako bi mi duže trajale. Bio sam sramežljiv. I svi su me čudno gledali. A onda, kad su došli dečki s najnovijim kopačkama i gledali me s podsmijehom i zadirkivali me, kad smo počeli igrati, sve se promijenilo... Zašutjeli su.
Hoćete li mi biti kum?
Na susretu Europske lige, jedan mu je navijač Atletico Madrida, bacio – koricu kruha želeći ga provocirati. Mesut je namjeravao izvesti korner, no kad je vidio što se događa – zaustavio se. Protivno je turskoj i muslimanskoj kulturi da se hrana baca. On je pažljivo uzeo koricu kruha, primaknuo je usnama, poljubio te je pažljivo odložio pokraj terena. Zaradio je pljesak – cijelog stadiona Atletico Madrida.
Posljednjih dana, eto, prošlog petka se – i oženio. Privatni je život krio, no ovoga puta vjenčanje je privuklo sve svjetske medije i prije nego što je stao pred matičara. Jer, nogometaš je otišao k Erdoğanu i – dao mu pozivnicu za vjenčanje. Usto ga je i pitao:
– Predsjedniče, hoćete li mi biti kum?
Odgovor je bio potvrdan. Predsjednik i supruga Emina stajali su uz njega u najvažnijem trenutku života. Stajala je – buduća supruga, Amine Gülşe, nekadašnja Miss Turske. I njezina je priča slična njegovoj. Ona je Rođena u Turskoj. On je – Nijemac turskog podrijetla, a ona Šveđanka turskog podrijetla. Poklone su – odbili.
– Kao nogometaš, imam sreće da imam novca. I privilegiranu poziciju. Meni novac ne treba. No, treba djeci. Sav novac sa svadbe ići će za operaciju 1000 mališana. Onima kojima to treba.
Nije to prvi put. Prije pet godina sve što je dobio kao nagradu za osvajanje titule svjetskog prvaka u Brazilu 2014. godine donirao je. Dao je 250.000 eura kako bi 23 brazilska mališana mogla na operaciju.
Zvijezde u Njemačkoj to ne čine. On da. Poseban tip nogometaša. Zanimljiv...
Prica Mesuta Oezila je manje vise prica svakog "gastarbajtera" koji radi i zivi ili je radio i zivio ilu ce raditi i zivjeti u Njemackoj.Pisem to kao netko sa sveucilusnom diplomom i par godina "njemackog staza".Mozes se ti ne znam kako dobro "uklopiti" ali u stranoj zemlji si zauvijek na neki indirektan nacin gradjanin drugog reda.To se sutke prihvaca i prodaje se dupe za lovu.Jasno.