TEŽAK PUT

Priča novog Ciboninog Amerikanca: Bio je siroče, roditelji su ga ostavili kao bebu, a u školi mu se rugali

Foto: nph/NordPhoto/PIXSELL
Priča novog Ciboninog Amerikanca: Bio je siroče, roditelji su ga ostavili kao bebu, a u školi mu se rugali
03.11.2016.
u 23:40
– Ljudi koji su me posvojili i koje zovem roditeljima učinili su me čovjekom kakav sam danas – kaže Reynolds
Pogledaj originalni članak

Nezadovoljni organizacijom igre, u Ciboni su se pojačali novim braničem koji ima vrlo zanimljivu životnu priču. Scottie Reynolds (29, 188 cm) bio je u svoje vrijeme jedan od boljih organizatora igre u američkoj sveučilišnoj ligi (NCAA) u kojoj je branio boje Villanove, a baš u to vrijeme na površinu je isplivala storija o tome da je on posvojeno dijete kojeg se biološka majka odrekla.

Nasreću, posvojili su ga Pam i Rick Reynolds, par iz Alabame koji je već imao troje svoje biološke djece. I svi su oni bijelci, za razliku od Scottieja koji je mulat i, također posvojenih mlađeg brata i sestre koji su tamnoputi. A ta obitelj, svakako je, ljepše poglavlje Scottiejeva života.

Igrao po Europi

Onaj tegobniji dio priča je o biološkoj majci zbog koje je doživio mnoge teške trenutke u školi jer su mu se kolege nerijetko rugali da ne zna tko su mu majka i otac. I dok ga ta, istinita konstatacija kad je riječ o ocu nije toliko boljela, podbadanje za majku, koja ga je ostavila kao bebu, paralo mu je srce.

Nasreću, uz sebe je uvijek imao te dobre ljude, Pam i Ricka, koji su ga odgajali kao svoje dijete pa i danas s ponosom ističe:

– Ljudi koji su me posvojili i koje zovem roditeljima učinili su me čovjekom kakav sam danas.

A danas je i dobar košarkaš. Ima 29 godina, 188 cm i iskustvo igranja u devet klubova u posljednjih šest godina i kao takav mogao bi pomoći Ciboni.

– Na terenu mogu biti sve što trener od mene traži. Mogu biti organizator igre, a mogu biti i strijelac. Igrao sam u ligi u kojoj sam imao prosjek od 18 koševa, zatim u ligi s prosjekom od 11 koševa i 7 asistencija, potom sam imao prosjek 15-5, a lani u Izraelu u prosjeku sam bilježio 18 koševa i 7 asistencija.

Budući da ove sezone nije igrao, hoće li biti u stanju zaigrati već u subotu u Podgorici protiv Budućnosti?

– Individualno sam trenirao ekstremno puno, no teško je znati gdje si dok ne simuliraš uvjete igre. Posljednji sam put utakmicu igrao prošle sezone u svibnju u Izraelu, za tamošnji Holon.

Cibosi iskazuju puno strasti

Kako to da nije našao angažman već prije početka sezone?

– Imao sam potpisan ugovor za ruski Avtodor. Na koncu u Rusiju nisam ni otišao, liječnički pregled obavio sam na pripremama i oni su se nakon dva dana predomislili. Rekli su mi da misle da jedna od mojih ozljeda nije zacijelila što nije bila istina jer sam bio sto posto zdrav, no svi su se odmah počeli pitati što je to loše u vezi sa mnom. Zato sam jako motiviran da u ovom klubu pokažem da sam potpuno spreman.

Budući da je u dvoranu ušao tri-četiri minute prije kraja dvoboja s Avellinom, što je iz tako kratke sekvence mogao doznati o svojoj novoj momčadi?

– Vidio sam puno strasti, da su momčad koja se ne predaje i, da nemaju taj pobjednički mentalitet, to bi bilo ono što među nama ne bi funkcioniralo.

Ističe da zna tko su najbolji razigravači u ABA ligi.

Pierre Jackson i Marcus Williams ekstremno su talentirani braniči, igrači velikog kalibra, a ja želim igrati protiv takvih jer oni će iz mene izvući ono najbolje. 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

DM
drazen.muhvic
05:46 04.11.2016.

Možda je zaista dobar košarkaš, ali 9 klubova u 6 sezona?!