Bio je velika Mamićeva želja, no ovakav rastanak nitko nije očekivao

Postoje treneri koji su dobili otkaz i oni koji će ga dobiti. Ili, trenerski posao je takav da uvijek moraš imati spakirane kovčege. Ima toga još, ali, rekao bi Balašević – princip je isti, sve su ostalo nijanse.

Pojednostavljeno, svaka era nekog trenera dođe kraju. Ponekad je to očekivano, ponekad baš i nije. Kao što sad nije bilo očekivano da će se razići Dinamo i Nenad Bjelica. Svi koji navijaju za Dinamo sigurno će ovime biti nezadovoljni, donosi Večernjakov sportski tjednik Max!

Jer Bjelica je u novije “plavo vrijeme” daleko najuspješniji trener. Ne zato što je osvajao domaće trofeje s plavima, radili su to i drugi treneri, uzimali su dvostruke krune kao na tvorničkoj traci.

Bjelica je donio nešto što u Maksimiru pamte samo oni znatno stariji od potpisnika ovih redaka koji je sa svojih 55 daleko od cvijeta mladosti.

Navijač Dinama sada se samo može nadati da će se situacija s koronom završiti pobjedom, da će plavi pronaći novog trenera i da će se opet u Maksimiru živjeti lijepi nogometni dani.

Najčešće je bio zauzet

A živjeli su se u eri Nenada Bjelice, još kako su se živjeli i s veseljem ćemo pamtiti tu njegovu eru. Bjelica je u Dinamo stigao sredinom svibnja 2018. godine, pred kraj turbulentne sezone koju je s pripremama započeo sezonu prije neuspješni Ivajlo Petev, naslijedio ga je Mario Cvitanović, kad je i on “pao”, stigao je Nikola Jurčević da bi finale kupa i kraj prvenstva obavio Bjelica.

Ovaj danas 48-godišnji Osječanin dugo je bio želja Zdravka Mamića, no kad god ga je želio dovesti, Bjelica je bio zauzet, a u tom svibnju sve se poklopilo, nakon Mamićeva poziva Bjelko je sjeo u automobil i dojurio iz Klagenfurta u Zagreb. I počeo pisati povijest s plavima.

Obećao je samo jedno – da će momčad uvijek davati maksimum i, doista, u tom periodu bilo je jako malo utakmica u kojima plavi nisu imali pristup kakav je i želio.

Možda tek u dvije nismo vidjeli očekivano, na startu nove sezone kada je, dok su trajale kvalifikacije za Ligu prvaka, prvi put izveo u domaćem prvenstvu potpuno novih svih 11 igrača. I plavi u tom susretu s Rudešom nisu slavili, ali Bjelica je nastavio s tom praksom i prošetao prvenstvom, ali i probio se do europskog proljeća.

Druga loša utakmica je s početka ovog prvenstva kada je izgubio u Varaždinu i tada smo ga vidjeli, a to se rijetko događalo, ljutitog. I tada je prekinuo s masovnim rotacijama, poslao neke igrače na hlađenje.

A sve ostalo bilo je jako dobro, nisu posebno bitni ni porazi u kupu od Rijeke jer ono što je ispisao u Europi ni ti rijetki porazi ne mogu zasjeniti. Nije uspio prve godine ući u Ligu prvaka, Young Boysi su ga zaustavili.

Možda i bolje da jesu jer u Europskoj ligi ispisao je tu spomenutu povijest, rezultat koji nećemo zaboraviti. Nakon 49 godina Dinamo je ušao u europsko proljeće i to kako, kao pobjednik skupine u kojoj su bili Fenerbahçe, Anderlecht i Spartak Trnava.

Bili su to dani kada se od zore čekalo da se otvore blagajne Maksimira. Da, bilo je toga i prije kad bi dolazio Real ili slični klubovi, ili kad su ulaznice bile po simboličnih deset kuna. I ne samo da je izborio proljeće, u njemu je izbacio i Viktoriju Plzeň, u njemu je kod kuće pobijedio i Benficu, a u Portugalu pao tek nakon produžetaka.


Povećavao prednost u HNL-u

Stigla je i nova sezona, sad je Bjelica s plavim trupama ušao u Ligu prvaka i startao čudesno, s 4:0 slavio je nad Atalantom, pokazavši taktičku ideju kojom je srušio momčad koja je igrala najljepši nogomet. A on joj nije dao ni šansu iako je riječ o najefikasnijoj talijanskoj momčadi.

I Dinamo je do zadnjeg kola u strašno jako skupini u kojoj su još bili Manchester City i Šahtar živio, bio blizu prolasku. Da nije onog lakta Théophile-Catherinea u 95. minuti u Maksimiru protiv Šahtara, uhvatio bi još jedno proljeće u Europi.

Usporedno s time, stalno je povećavao prednost u domaćem prvenstvu i sad, dok čeka razvod braka s Dinamom, plavi imaju deset kola prije kraja 18 bodova više od drugoplasirane Rijeke.

Uza sve te rezultate, Bjelica je do kraja afirmirao Danija Olma kojeg su plavi, uspostavilo se, u zadnji čas prije korone prodali, Livaković je postao prvi golman reprezentacije, Petković prvi napadač, blizu su Oršić i Leovac.

Imao je ogroman kadar igrača, znao je da ga mora imati želi li biti uspješan u Europi, a ne kiksati kod kuće. I nitko nije bio posebno nezadovoljan, svi su dobivali minutažu, nikad nam niti jedan igrač protiv njega ni neslužbeno nije ništa rekao.

Bio je užitak raditi...

I nama je bilo lijepo s njim raditi, Nenad Bjelica nikada nije bježao ni od kojeg pitanja, javio bi se na telefon iako to nije klupska praksa. Nažalost, sve je jasnije da s Bjelicom više nećemo razgovarati kao s trenerom Dinama, ali nasreću, znamo da ćemo i dalje razgovarati o nogometu. I sjećati se ovih dana koji su, jasno je, iza nas.