Izdržao je u matičnoj Mladosti do 1996. i osvajanja Kupa prvaka, a potom se bacio na pečalbarenje diljem svijeta. Od Italije do Australije i natrag do Crne Gore. S takvim iskustvom, očekivalo se da će Igor Bosnić (47) ostati u vaterpolu, možda u trenerskom poslu, ali ništa od toga. Okrenuo se nečem sasvim drugom... – Bio sam na kraju malo i umoran od vaterpola. Još dok sam igrao, dao sam neke ispite na Pravnom fakultetu, a poslije su mi to priznali na Stručnom studiju javne uprave, koji sam i završio. Sad se bavim dostavljačkim poslom, imam tvrtku koja je u partnerskom odnosu s Glovom. Imam svoje dostavljače, plaćam ih, obavljam za njih knjigovodstvene usluge – objašnjava Bosnić, ponosni otac 10-godišnje Mile (trenira rukomet) i 7-godišnjeg Marina (nogomet).
U Mubarakovu susjedstvu
Svjetski ste čovjek, poznajete mnoge ljude iz svijeta biznisa i glamura, bili ste u Zagrebu domaćin glumcima Dannyju Gloveru, Johnu Savageu i Cassandri Gavi. Kako je izgledalo druženje s njima, kakve su te glumačke zvijezde izbliza?
– Za njih sam osmislio program kod našeg poznatog dermatologa, inače mog dobrog prijatelja, Dinka Kaliterne. Njegove metode liječenja u dermatologiji suvremene su i iznimno cijenjene, drži predavanja, nema u svijetu simpozija dermatologa na kojem nije sudjelovao. Osim dermatoloških tretmana – ipak su to ljudi u godinama – Savage je još dobio i usluge u klinici Svjetlost dr. Nikice Gabrića. U dva dana je progledao, odmah mi je s oduševljenjem javio da može čitati scenarij, što prije nije mogao. Savage je iznimno duhovit, bio je zadužen za dobru atmosferu u tih 14 dana, koliko su proveli u Hrvatskoj. Ti ljudi su fenomenalni, nisu nimalo prepotentni, bahati, naprotiv skromni su. Danny ima fascinantnu životnu priču.
>> Vatreni nakon pobjede nad Japanom slavili i pjevali "Moja domovina"!
Ispričajte nam je...
– Radio je u gradskoj upravi San Francisca i bio zadužen za ekonomska pitanja. Jednom su ga pozvali da odigra poluepizodnu ulogu u nekom filmu, baš im je nedostajao čovjek njegovih gabarita, i tako je počelo. Nakon toga snimio je 201 film i dobio Oscara. Predivno mi je bilo upijati tu njihovu energiju, čuo sam od njih puno pametnih stvari.
No, ni vaša iskustva nisu zanemariva, koje ste sve jezike naučili?
– Govorim engleski, talijanski i grčki...
Uspjeli ste svladati i grčki, kažu da je težak?
– Pa, bio sam u vezi s jednom grčkom glumicom i ona je jako inzistirala da naučim jezik i strpljivo me poučavala. I meni je bilo lijepo, grčki je predivan jezik kad se malo prodre u njega, iako priznajem da je težak. U Ateni sam proveo dvije godine i zbilja sam uživao, u glazbi, hrani, druženju sa suigračima... U Kairu sam pak živio 100 metara od palače u kojoj je živio Hosni Mubarak, doživljavao sam situacije kad pustinjske oluje donose pijesak od kojega se ništa ne vidi.
Kako gledate na posrtanja današnje Mladosti?
– Nisam najbolje upućen, ali nije mi drago da Mladost u Europi nije onako važna kao prije. Trebalo bi na ovaj ili onaj način uključiti i bivše igrače, ima u klubu i osoba za koje se ne može reći da su vaterpolski ljudi.
A reprezentacija?
Bijač je “Il Fenomeno”
– Na EP-u u Splitu odlična, ali ima puno oscilacija u rezultatima. Ne može se reći da Tucak ne zna svoj posao, pa mi nije jasno zbog čega dolazi do tih oscilacija. Igrao sam s Tuckom u Solarisu, bio je fenomenalan, pametan igrač, imao je sjajna rješenja u igri i mislim da će do kraja stabilizirati i nacionalnu vrstu.
A najboljim u 2022. smatrate Marka Bijača?
– Nije zato što sam mu igrao s ocem, ali Marko je uistinu vaterpolski “Il Fenomeno”. Osvojio je dvostruku krunu s Olympiakosom, a briljirao je i u reprezentaciji koja je osvojila europski naslov.
Riječ-dvije o pratiteljima?
– Marinić Kragić bio je jedan od naših najboljih igrača na EP-u, slično kao i Harkov. A Vrlić je još jednom dokazao da je jedan od najboljih sidraša na svijetu.