Argentinac Leonardo Sigali najavljivan je kao veliko Dinamovo pojačanje, no još nije opravdao očekivanja. Vrijeme prilagodbe na nove uvjete traje (ovo mu je prvi kontakt s europskim nogometom), ali 27-godišnji srednji branič vjeruje da će dokazati da ga Dinamo nije uzalud doveo. Trudi se naučiti i hrvatski jezik. Došavši na dogovoreni razgovor, ovako je pozdravio: "Bok, kako ste?". Potom smo razgovor nastavili na španjolskom, uz pomoć izvrsne prevoditeljice, studentice hispanistike, Nives Brkić...
– Učim hrvatski s "Lučom" (Ibañez, op. a.), s njim i Henríquezom najviše se družim. A pomažu mi i ostali suigrači, zasad sam naučio one najvažnije riječi koje mi pomažu u igri. Dakle; "desno", "lijevo", "izađi", "sam", "leđa"... Hrvatski je jezik prilično težak, ali želim ga naučiti.
Na dobrom sam putu
Kako ste se snašli u Zagrebu?
– Zasad je dobro. Ovdje mi je i supruga, stanujemo blizu stadiona. Katkad izađemo u šetnju, centar grada je prelijep. Inače, Hrvatska je krasna zemlja, bio sam i u Opatiji, na otocima, Kornatima, bilo nam je super... Na stadion me zasad vozi Ibañez ili koristim taksi, sljedećeg ću tjedna kupiti automobil. Koji? Supruga i ja još nismo odlučili...
Je li vam dobro u Dinamu?
– Odlično je, baš mi ništa ne nedostaje. Dinamo mi je otvorio vrata igranja u Europi i vjerujem da ću dokazati kako ljudi iz kluba nisu pogriješili kad su me doveli. Dinamo je najveći klub u mojoj karijeri, ima najbolje igrače s kojima sam igrao, ima nas iz nekoliko zemalja i vjerujem da smo podignuli Dinamovu kvalitetu na višu razinu. Ozračje je u svlačionici odlično, nema podjela na strane i domaće igrače.
Prije sedam godina potpisali ste ugovor s Villarrealom, ali niste odigrali nijednu minutu za taj španjolski klub. Zašto?
– Odmah sam otišao na posudbu u argentinski Lanus jer sam procijenio da neću baš previše igrati u Villarrealu. Ondje je bilo previše igrača na mojoj poziciji i shvatio sam da ne bih bio u prvom planu. I zato sam tražio posudbu u Lanus, pustili su me i s tim sam klubom osvojio tada naslov prvaka Argentine! Potom sam otišao na posudbu u Godoy Cruz, i evo me sad u Dinamu.
Kakva je razlika između argentinskog i europskog nogometa?
– U Argentini je mnogo više izjednačenih klubova, nikad se ne zna tko će se boriti za naslov. A u Hrvatskoj Dinamo dominira, najjači smo i siguran sam da ćemo osvojiti naslov. Argentinski je nogomet dobar, kao i europski, dosta je sličnosti, ali je ipak potrebno neko vrijeme za prilagodbu. No, više mi se sviđaju europski navijači jer su oni u Argentini previše strastveni, vode ih samo emocije, mali je korak od smijeha do suza. A ja sam miran tip i više mi se sviđa ta europska uravnoteženost.
Jeste li zadovoljni igrama u Dinamu?
– Recimo da jesam, iako još nisam dosegao maksimum. Znam da mogu više, s vremenom će i forma biti sve bolja. Na dobrom sam putu, sve se bolje slažem sa suigračima i pokušavam što brže riješiti probleme koji se pojavljuju zbog jezične barijere ili neuigranosti.
Messi ispred Maradone
Ipak, čini nam se da malo previše oscilirate za tako iskusnog igrača?
– To je vaše viđenje, imate pravo na kritiku, to je vaš posao. Ali, ni u Argentini se nisam previše obazirao na medijske kritike, općenito baš nisam čovjek od kojeg bi novine mogle živjeti...
Znate li da Dinamo pune 44 godine čeka prezimljavanje u Europi?
– Da, na jednom smo sastanku razgovarali o tome. Često o toj temi razgovaram i s Ibañezom, vjerujem da sam doveden, kao i drugi igrači, kako bismo prekinuli tu neugodnu tradiciju. Mi to možemo! Ali, ne osjećam pritisak, nisam ga osjećao ni u Argentini. Mediji vrše pritisak na igrače, a na igraču je da živi s tim. I ako sam sebi ne stvaraš pritisak, ako ignoriraš napise po novinama, onda se osjećaš bolje i lakše ti je.
Bili ste 2007. svjetski prvak s mladom reprezentacijom Argentine (do 20 godina). U toj su momčadi s vama bili i Romero, Insua pa Sergio Agüero te Di Maria, koji je bio pričuva u finalu protiv Češke (2:1 za Argentinu)! Jeste li zadržali kontakt s nekim od njih?
– Na žalost, ne. Svaki smo otišli svojim putem...
Jeste li tada, prije sedam godina, maštali da ćete igrati u nekom od najvećih svjetskih klubova, da ćete napraviti karijeru poput Agüera ili Di Marije?
– Nisam se time opterećivao. Samo sam želio igrati nogomet, iskoristiti priliku koju dobijem, u bilo kojem klubu. I zadovoljan sam karijerom, bio sam s Lanusom i argentinski prvak, nadam se da ću s Dinamom osvojiti barem još jedan trofej!
Tko je za vas najbolji svjetski nogometaš svih vremena?
– Leo Messi!
A Maradona?
– On je bio najbolji! Sad je to Messi...
Poput svakog Argentinca, i vi imate nadimak. U domovini vas zovu "El Oso" (Medo), ali ne krasi vas baš fizička korpulentnost?
– Ha, ha, pronašli ste taj nadimak! Ne, nisam ga dobio zbog fizičke konstitucije, nego zato što sam kao dječak uvijek bio miran, tih i povučen, nitko me nije primjećivao.
Jeste li nostalgični, nedostaje li vam Argentina?
– Naravno da se često sjetim svoje zemlje i opuštenijeg načina života u Južnoj Americi. Ali, profesionalac sam, nema tu mjesta nostalgiji.