U Švicarskoj je proveo 26 godina, radio je sve i svašta, od treniranja klinaca do rada u jednom kasinu u Luganu, a onda se 2015. vratio u svoj Zagreb (u kojem je rođen 1961.) i u svoju Mladost (u kojoj je prošao sve selekcije i to najviše zbog sina Luke kojemu se smiješila ozbiljna profesionalna karijera. Luka je danas važan kotačić u mladostaškom stroju koji je upravo samljeo Jug u završnici doigravanja za hrvatskog vaterpolskog prvaka pa sad imamo dvostruko slavlje u obitelji Bajić.
Naslovom prvaka okitili su se i Luka i njegov otac Zoran Bajić, strateg Mladosti koji je u tri i pol godine provedene na klupi prvog trenera odveo žapce do čak pet trofeja.
Proveselili se uz večeru
No, Zokijev magistarski rad bilo je osvajanje naslova hrvatskog prvaka i povratak trofeja koji se na Savi čeka još od 2008. godine. Pa, kakvi su njegovi dojmovi dan poslije velike pobjede (12:11 nakon peteraca) u Gružu?
– Prvi put u povijesti hrvatskog prvenstva jedna je momčad preokrenula 0:2 u 3:2. A nanijeti tri poraza Jugu u osam dana, također malo tko može. Prema tome, možemo biti ponosni na taj pothvat.
Za širu javnost to je veliko iznenađenje?
– No, do njega nije došlo ni zbog natjecateljske forme ni zbog kondicije, iako je Pero Kuterovac uistinu sjajno pripremio naše igrače, bila je to isključivo stvar glave. Obavio sam neke individualne razgovore s igračima, rekli smo jedni drugima da imamo priliku koja će se ovom klubu tko zna kad još jednom ukazati i da će nam biti žao ako ne napravimo sve što možemo da osvojimo naslov. Bilo bi uistinu gubitnički da smo poraženi s 0:3, praktično bez ispaljenog metka. I zato ona želja i volja, htijenje, čak i požrtvovnost...
Demantirali ste tezu da Jug pobjeđuje kad je manje golova?
– Pa, ni nama ne odgovara kad primamo puno golova, pa makar ih možda i dajemo, i zato smo se dodatno posvetili igri u obrani, provodili smo “kontrolirano nasilje” kroz presing, tzv. zona M omogućavala nam je češće protuudare i nekoliko lakih golova, a to je unosilo dodatnu nesigurnost u redovima suparnika.
Kako je proslavljen naslov?
– Malo smo se proveselili u restoranu, na obali, uz malo jela, pića i žive glazbe. Skromno, i sve u skladu s epidemiološkim uvjetima i smjernicama.
Vjerojatno čestitke stižu sa svih strana, je li vas koja iznenadila?
– Stigle su mi čestitke od ljudi koje ja osobno i ne poznajem, od Mađara Kemenya i Vinczea, pa francuskog izbornika Vukanića, iz Pro Recca..., a javili su mi se i naši Neven Kovačević i Ozren Bonačić. Zapravo javilo mi se puno starih mladostaša, bili su vrlo emotivni, vidjelo se koliko im je stalo do tog kluba.
Tomislav Paškvalin bio je uključen u sve to na poseban način?
– Dali smo mu za pravo da uoči svake utakmice, to je bilo nešto kao špurijus, kaže nekoliko rečenica igračima, da ih obodri, poželi im uspjeh. Igrači su to počeli tražiti, pitali su me “kad dolazi Paškva”. Pa je on uoči polaska na petu utakmicu došao u Zagreb iz Tribunja, gdje je direktor marine, samo da bi nam poželio sreću, na čemu sam mu iznimno zahvalan.
Odlazi gotovo cijela momčad
Bili ste iznimno mirni tijekom izvođenja peteraca?
– Da, sjedio sam mirno, čak i opušteno jer sam vjerovao u svoje igrače, i u pucače i u vratare, kojima sam prije utakmice i najavio da možda 32 minute igre neće biti dovoljno za pobjedu. Peterci više nisu lutrija. Ne, ako se za njih dobro pripremite, posebno vratari. Na tome je posebno radio Frano Vićan, gledali su snimke, pazili na svaki detalj. Nismo željeli da nam se ponovi Vouliagmeni kada smo ušli u treću seriju penala bez obranjenog peterca. Odlučili smo poboljšati taj segment što je moguće više. A i drago mi je da nam uspjeh nije donio pojedinac, kao Harkov sa sedam golova u finalu Kupa, nego je za pobjedu zaslužna cijela momčad. Pošli smo put od pakla do raja, ali i uvjerili se da se poštenje, pošten odnos, vraća.
Kako dalje, odlaze vam Vrlić, Radu, Bušlje, Bukić, Harkov..., praktično cijela prva momčad?
– A kako? Ući u rudnik i zasukati rukave. Brusiti mlade igrače i nastojati i s njima biti konkurentan. No, ja se još uvijek nadam da će se naći neki sponzor koji će nam omogućiti da zadržimo barem neke od tih igrača – zaključio je najtrofejniji trener Mladosti u 21. stoljeću.