Bišćan i Marković se nikad neće sresti

Je li jedna lopta "ala Prosinečki", koju je Igor Bišćan odigrao u velikoj pobjedi Liverpoola nad Bayerom iz Leverkusena dostatna da taj kontroverzni nogometaš postane sportskom top-temom tjedna. Glas naroda je podijeljen, baš kao i stručnjaci, suigrači i novinari. Je li sazrelo vrijeme da se Bišćan vrati u reprezentaciju koju je na neprimjeren način napustio u listopadu 2003. godine, samo nekoliko sati uoči odlučujuće bitke protiv Bugarske?

Vlatko Marković, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, već je nekoliko puta poslao puruku:
- Dok sam ja u Rusanovoj, Bišćanu su vrata zauvijek zatvorena!
Tko poznaje Vlatka Markovića dobro zna da su njegovi stavovi čvrsti, tvrdi, pa kad i nije u pravu, ako tako misli, neće popustiti, neće promijeniti svoju odluku. Takav je bio kao trener, takav je i danas kao čelni čovjek HNS-a.

Iako neki novinari tvrde da bi Bišćan u reprezentaciju došao i pješice iz Liverpoola, da bi se pokajao, pognuo glavu, oni ga zapravo ne poznaju sasvim dobro. Bišćan se neće vratiti tamo gdje ga ne žele, a o Markoviću je već ionako sve rekao poslavši pismo Izvršnom odboru HNS-a. U njemu nema niti jedne pokajničke rečenice, igrač Redsa jednostavno nije želio prihvatiti da ga izbornici ignoriraju, da je podređen u odnosu na neke slabije igrače, koji igraju u manjim klubovima, koji su, kasnije se to pokazalo i u nastupima reprezentacije, u najmanju ruku manje kvalitetni igrači od njega. I u tome je Bišćan nepopustljiv, jednostavno ne želi da mu gaze rejting, da obezvređuju njegove nogometne kvalitete. Na takvo mišljenje ima pravo.

Izbornik Kranjčar nema nikakvih dvojba - on želi Bišćana, jer je trener koji zna procijeniti kvalitetu igrača koji mu trebaju, a uopće nije sporno da za Bišćana i njegovo nogometno umijeće ima mjesta u reprezentaciji. A u Rusanovoj 13 postoji samo jedan jedini cilj, a to je put u Njemačku na Svjetsko prvenstvo, koje znači financijski život za savez u sljedećem razdoblju. Zar to nije dostatan razlog da se dobro razmisli, te pronađe način na koji bi Kranjčar na tom putu imao sve najbolje nogometaše koji imaju hrvatsku putovnicu. Da se dvije zaraćene strane ipak dogovore, da igrač koji nosi majicu velikoga engleskog kluba, pogotovo kada igra tako dobro, ipak bude među kockastima.

Liverpoolova igrača treba pozvati u reprezentaciju, koliko god to teško bilo, treba mu oprostiti zbog interesa reprezentacije, ionako je nemoguće zaboraviti način na koji ju je napustio. Nitko ga nikad za to neće moći amnestirati, toga je i sam svjestan, no nogometne kvalitete Igora Bišćana trebaju Zlatku Kranjčaru, trebaju reprezentaciji, a to je ipak najvažnije. I Bišćan bi se zbog svega trebao ispričati, no bojimo se da je to nemoguće, da se Marković i Bišćan nikada neće sresti.